Naslovnica Poremećaji i teškoće Selektivni mutizam

Selektivni mutizam

Selektivni mutizam, prema petom izdanju priručnika Diagnostic and Statistical Manual (DSM-V, Američka psihijatrijska udruga, 2014), spada pod skupinu anksioznih poremećaja.

Djeca pokazuju veoma različita ponašanja, ali se neka obilježja ponavljaju:

  • Djeca perzistiraju u šutnji s određenim odraslim osobama (ili djecom) izvan svog doma
  • Razvijaju neverbalne strategije za realizaciju svojih potreba i da postignu što žele
  • Djeluju stidljivo i osjetljivo, ali i oprezno i tvrdoglavo
  • Kod odraslih izazivaju jake osjećaje ljutnje i frustracije

Kombinacija uzročnih čimbenika dovodi do različitih slika poremećaja . Većina studija pokazuje incidenciju između 2-18 na 10 000 osoba, a znatno veća učestalost javlja se u djevojčica. Selektivni mutizam najčešće se javlja između 3 i 5 godina ili u vrijeme polaska u školu; povezan je s prijelazima u djetetovom životu. Iako neki uzroci mogu biti povezani s nasljeđem (npr. strašljivost, zakočeni temperament), uvijek postoji i transmisija tih obilježja kroz okolinski (odgojni) utjecaj.

Porijeklo problema je obično u vrlo ranom djetinjstvu, a intervenira se u školsko doba što je kasno! Ako dijete ne govori 2-3 mjeseca, to je trenutak kada treba otvoreno porazgovarati sa psihologom i/ili logopedom!

Osnovni čimbenik u donošenju odluke za intervenciju treba biti procijenjeni učinak selektivnog mutizma na sve aspekte djetetovog razvoja – osobito na sposobnost djeteta da se potpuno uključi u socijalne i edukacijske interakcije u vrtiću odnosno  školi (Powell i Dalley, 1995).

 

Više o poremećaju: http://logoped.hr/selektivni-mutizam/

 

Literatura:

American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.). Washington, DC.

Powell, S., Dalley, M. (1995). When to intervene in selective mutism: The multimodal treatment of a case of persistent selective mutism. Psychology in the Schools, Vol 32 (2), 114–123.