Naslovnica Poremećaji i teškoće Specifične teškoće učenja (disleksija, disgrafija i diskalkulija)

Specifične teškoće učenja (disleksija, disgrafija i diskalkulija)

Specifične teškoće učenja (disleksija, disgrafija i diskalkulija)

U hrvatskom istraživačkom prostoru u specifične teškoće učenja ubrajaju se disleksija, disgrafija, diskalkulija.

Diagnostic and Statistical Manual (DSM V, Američka psihijatrijska udruga, 2014) navodi učestalost specifičnog poremećaja učenja od 5 do 15% među djecom u školskoj dobi u različitim jezicima i kulturama. Prevalencija u odraslih je nepoznata, ali se pretpostavlja oko 4%. Omjer dječaka i djevojčica je 3:1.

Najčešći uzroci koji se mogu izdvojiti su:

  • genetički čimbenici
  • neurološki čimbenici
  • specifične kognitivne sposobnosti i vještine (fonološka svjesnost, brzo imenovanje)
  • perceptivne teškoće u vizualnom području
  • teškoće vezane uz stil učenja i neučinkovito poučavanje (neusklađeno s potrebama učenika).

Disleksija

Disleksija je specifična teškoća učenja koja uglavnom pogađa razvoj pismenosti i jezične vještine. Prisutna je od rođenja i ima cjeloživotne posljedice. Obilježena je teškoćama u fonološkoj obradi, brzom imenovanju, radnom pamćenju, brzini obrade i automatizaciji vještina koje nisu usklađene s ostalim kognitivnim sposobnostima. Konvencionalne metode poduke ne daju dobre rezultate, no intervencijski postupci, pomoć informacijske tehnologije i savjetodavna podrška mogu ublažiti učinke.

Definicije uobičajeno ističu slabe strane osoba s disleksijom:

  • čitanje i pisanje s mnogo grešaka ili vrlo sporo
  • nerazumijevanje pročitanog
  • umor u situacijama čitanja i pisanja
  • nemogućnost organiziranja misli tijekom pisanja
  • lošije verbalno pamćenje

No, profil osoba s disleksijom sadrži i jake strane:

  • dobar predodžbeni kapacitet
  • originalnost i kreativnost
  • dobre sposobnosti vizualizacije
  • “umjetnički” način razmišljanja

Disgrafija

Disgrafija je teškoća učenja koja pogađa vještinu pisanja. Očituje se teškoćama u spellingu, lošem rukopisu i problemima oblikovanja misli u pisanoj formi. Budući da pisanje zahtijeva složene razine motoričke i informacijske obrade, podatak da učenik ima disgrafiju nije dostatan. Naime, učenici s poremećajima u pisanju će trebati posebne uvjete i prilagodbe tijekom učenja kao i dodatno uvježbavanje da bi dosegli odgovarajuću razinu pisanja.

Osoba s disgrafijom može pisati u suprotnom smjeru, imati problema u prisjećanju kako izgledaju ili kako se oblikuju grafemi. Može se teško prisjećati kada koristiti koja vrsta grafema (tzv. mala i velika slova). Može ispuštati riječi u pisanju ili pisati ih uz niz grešaka.

Diskalkulija

Razvojna diskalkulija je specifična teškoća učenja koju obilježavaju problemi u usvajanju
temeljnih aritmetičkih vještina, obradi brojevnih veličina i točnom i fluentnom računanju. Ove teškoće trebaju biti značajno ispod onoga što se očekuje za kronološku dob i nisu posljedica neodgovarajuće poduke niti intelektualnih teškoća.

Diskalkulija je stanje koje se odražava na sposobnost stjecanja matematičkih vještina. Učenici s diskalkulijom mogu imati teškoća u razumijevanju jednostavnih brojevnih koncepata, nedostatak intuitivnog osjećaja za brojeve i teškoće s učenjem numeričkih činjenica i procedura. Čak i kada dođu do točnog odgovora i koriste ispravne metode, učenici s diskalkulijom mogu to raditi automatski i bez povjerenja.

Specifični poremećaj učenja može se dijagnosticirati samo nakon početka formalnog obrazovanja!