Komentari s kojima se susreću osobe koje mucaju

Uncategorized

Mucanje tj. poremećaj tečnosti govora ima (ne)sreću biti prilično javno prepoznat i uočljiv poremećaj. U zadnje vrijeme u medijima možemo vidjeti razne likove koji mucaju, od filma Ono (It) do dobitnika Oscara za najbolji film, Kraljev govor.
Iako su nekad filmovi poput Kraljev govor odlični u podizanju svijesti šire javnosti o određenom poremećaju, u ovom slučaju o mucanju, mislimo da je svima jasno da će se pri dvadeset i drugom spominjanju tog filma osobi koja muca dići sva kosa na glavi.
Kao najbolji način za razbijanje predrasude univerzalno se preporučuje upoznavanje osoba koje su drugačije od nas. Na internetu ljudi mogu pročitati razne znanstvene informacije i savjete kako se ponašati i kako se ne ponašati u društvu osoba koje mucaju, ali u moru tih informacija (do kojih se nažalost veliki dio ljudi ni ne potrudi doći) rijetko kad možemo naći odgovore na pitanja koja nisu toliko vezana uz poremećaj tečnosti govora, nego su usmjerene na to kako se osobe nose sa svakodnevnim situacijama. Iz tog razloga razgovarale smo s dvije mlade osobe koje mucaju kako bi iz prve ruke saznale njihova iskustva.
“Bok, ja sam Ivona. Nedavno sam diplomirala sociologiju i radim u marketinškoj agenciji, iza kompjutera, tako da nema puno izravne komunikacije na glas s ljudima, što je super. Imam dvije sestre, obje su mlađe, jedna ima 21 godinu, druga ima 15 i obje mucaju. Zapravo, sve tri smo počele mucati još u OŠ, a tada sam i krenula kod logopeda i kod logopeda sam išla neki niz godina, u više navrata i pomagalo je nekad više, nekad manje. Još uvijek mucam i nisam se još „izliječila“… “
“Moje ime je Marin i studiram računarstvo na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Ne sjećam se točno kad sam počeo mucati, ali mislim da je bilo negdje oko 9. ili 10. godine života, dakle rana osnovna škola.”
U prvom dijelu odlučile smo im predstaviti neke izjave i pitanja za koje nam se činilo da se često ponavljaju kod osoba koje mucaju. Savjeti poput „opusti se, samo diši“ najčešće nisu zlonamjerni, ali nekada je vrlo teško objasniti osobama da takvi savjeti ne samo da neće pomoći, nego mogu i dodatno odmoći osobi jer ometaju njenu koncentraciju. Samo trebamo zamisliti kako bi nama bilo da moramo održati javnu prezentaciju i muči nas trema, a dok se mi pokušavamo koncentrirati i dati sve od sebe, netko nam govori: „uspori i smisli što želiš reći“.
Opusti se, samo diši”
Ivona: To je ono što mi najčešće ljudi govore, da polakše pričam, da se opustim. Mislim, ja jesam opuštena, ali mucam, ne mogu protiv toga… Drago mi je da ljudi žele pomoći, ali taj savjet meni baš ne pomaže.
Marin: To je najčešći komentar koji čujem od ljudi. Nekad razumijem zašto ljudi imaju potrebu to mi reći, pogotovo kad „zapnem“ pri mucanju jer izgleda kao da sam u nekakvoj žurbi. Ne smeta mi toliko kad ljudi to govore pogotovo jer ja često imam blokade pa njima to izgleda kao da sam zaboravio što želim reći.
“Zar ne znaš ni svoje ime izgovoriti?”
Ivona: Nekad ne mogu reći svoje ime ili prezime, muči me ponekad početno slovo…tako da, ponekad dobijem pogled…“koje ti je ime, hoćeš reći, zašto nećeš reći“, ali to je zato što mucam. Ali onda uvijek kažem…(da mucam).
 
Marin: Prilično često su mi to znali ljudi reći zato što najviše mucam pri izgovoru vlastitog prezimena i riječi koja počinju na ta slova.
“Jesi li nervozna/nervozan?”
Ivona: Ja kad mucam sam obično nervozna zbog same činjenice što mucam jer me to malo frustrira i muči me način na koji ću nešto reći. Zbog toga isto više razmišljam o tome kako ću reći nešto nego što ću reći. Više se, uvijek kad pričam, fokusiram na način, a ne na ono što ću reći. Uglavnom, ljudi su me pitali jesam li nervozna.
Marin : Ne pitaju me često jesam li nervozan, mislim da se na meni općenito ne vidi baš da sam nervozan, čak i kad jesam pa ne primijete baš. Doduše, na faksu sam nedavno prezentirao projekt i profesor je shvatio da mucam od nervoze i omogućio mi je duže vremena za prezentaciju i nije gledao ravno u mene,  što mi je dodatno olakšalo samu prezentaciju.
“Ne možeš li učiniti nešto da prestaneš mucati?”
Ivona: To su pitanje često znali postavljati. Mislim, ja ne mogu prestati mucati samo tako jer mucanje nije nešto što može samo nestati. Nije da nisam radila ništa po tom pitanju, jesam, ali nije baš bilo uspješno. Drago mi je ako se osoba brine za mene i želi da ja prestanem mucati, ali nije to tako jednostavno…
Marin : Da, znali su to ljudi pitati. Ono što ja mogu napraviti je uglavnom samo da stanem na trenutak, udahnem duboko i krenem iznova i to mi zapravo najviše pomaže.
 
Za kraj, odlučile smo ponuditi nekoliko savjet za učinkovitiju komunikaciju s osobama koje mucaju kako bi smanjili broj mogućih neugodnih situacija.
Savjeti za komunikaciju:

  1. Nemojte govoriti: “Usporite”, “Udahnite” ili “Opustite se”.  Ovakve savjete osoba je čula milijun puta i nisu joj od pomoći, a može ih i shvatiti kao omalovažavanje.
  2. Dajte osobi do znanja da slušate o čemu govori, a ne način na koji to izgovara.
  3. Održavajte prirodni kontakt očima i strpljivo čekajte dok osoba ne završi pričati.
  4. Vjerojatno ćete doći u napast da dovršite rečenicu ili izgovorite riječ s kojom osoba koja muca ima poteškoća, ali probajte to ne činiti.
  5. Imajte na umu da oni koji mucaju obično imaju više problema s kontroliranjem govora tijekom razgovora telefonom. Molimo vas budite strpljivi u ovoj situaciji. Ako se javite na telefon i ne čujete ništa, provjerite radi li se možda o osobi koja muca i pokušava započeti razgovor prije nego što prekinete vezu.
  6. Govorite opušteno i ne brzajte održavajući pritom prirodan način govorenja. Ovo promiče dobru komunikaciju sa svima.

 
*savjeti preuzeti sa stranice Stuttering Foundation of America. Prijevod se može pronaći na sljedećem linku: https://www.stutteringhelp.org/sites/default/files/savjeta_za_razgovor_s_osobom_koja_muca.pdf

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)