Što je laringektomija i zašto se izvodi?
Laringektomija je djelomično ili potpuno kirurško otklanjanje grkljana. Uzrok zbog kojeg dolazi do ovakvog zahvata je maligni tumor grkljana koji čini 1,9 % svih malignoma u ljudi te je češći u muškaraca starije životne dobi. Ovisno o tome koliko se tumor proširio te o njegovoj lokalizaciji, određuje se hoće li se izvesti parcijalna (djelomična) ili totalna (potpuna) laringektomija.
Najčešći simptomi raka grla su:
- promuklost i/ili promjene jačine i boje glasa koji se javljaju u najranijem stadiju bolesti
- otežano i/ili bolno gutanje, osjećaj stranog tijela u grlu
- oteklina poput čvora na vratu
- otežano disanje
- neugodan zadah iz usta
- gubitak na tjelesnoj masi u kratkom vremenskom razdoblju
Kako bi se što točnije dijagnosticirao i lokalizirao tumor, na pacijentu se provede niz pretraga poput indirektne i direktne laringoskopije, fiberendoskopije, palplacije vrata, CT-a, MR-a te ultrazvuka.
Koje su vrste tumora grkljana te koju vrstu laringektomije zahtijevaju?
Anatomski se grkljan dijeli na tri morfološka dijela: supraglotis, glotis i subglotis. Ovisno o tome na kojem od ta tri dijela se nalazi tumor razlikujemo supraglotički karcinom, glotički karcinom i subglotički karcinom.
Što očekivati nakon zahvata?
Parcijalna i totalna laringektomija imaju različite posljedice nakon zahvata. Parcijalna laringektomija je blaža opcija te se pacijentu ponekad za vrijeme operacije napravi privremeni otvor na vratu za disanje, no rehabilitacija govora nije potrebna. S druge strane, kod totalne laringektomije se odstranjuje cijeli grkljan s tumorom i okolnim tkivom te se zahvatom odvoji dušnik od ždrijela i jednjaka i trajno se pacijentu na vratu napravi otvor za disanje (traheostoma). Pacijent nakon operacije mora proći i terapiju zračenjem nakon koje će biti potrebna govorno-glasovna rehabilitacija, a nerijetko i rehabilitacija gutanja zbog novonastale anatomske situacije. Za oporavak pacijenta zaslužan je tim stručnjaka (otorinolaringolog, logoped, medicinske sestre) koji cijelo vrijeme izmjenjuju informacije kako bi optimizirali opravak. U tim je svakako uključena i obitelj koja je važna karika. Ona izvještava medicinsko osoblje o stanju pacijenta kod kuće te o mogućim tegobama i novonastalim problemima.
Mogućnosti nakon totalne laringektomije
Tri su mogućnosti govora nakon totalne laringektomije: ezofagealni govor, elektrolarinks i ugradnja govorne proteze prilikom operacije.
Ezofagealni govor je najprirodniji i najstariji način uspostave alaringealnog glasa (glasa bez grkljana). Ovom metodom usvajanja alaringealnog glasa nastoji se ostvariti novi energetski izvor s jednim od tri osnovna načina; gutanjem, injekcijom ili aspiracijom. Izvor zraka može se ostvariti u ždrijelu i jednjaku. Pacijent uči ezofagealni govor uz pomoć logopeda, no ova metoda zahtjeva puno motivacije, truda i vremena. Na usvajanje ezofagealnog govora utječe niz faktora poput općeg stanja pacijenta, stanja nakon terapije zračenjem, opsega resekcije, dobi, inteligenciji, slušnog statusa te motivacije.
Elektrolarinks je električni uređaj koji postavljanjem na kožu vrata svojim vibracijama omogućava pacijentu da proizvodi glas dok artikulira glasove. Opcija je pacijentima koji nisu mogli usvojiti ezofagealni govor ili im se nije mogla ugraditi govorna proteza. Također se ponekad koristi kao privremeno sredstvo u govorno-glasovnoj rehabilitaciji. Nedostatak ovog pomagala je trajna zaokupljenost jedne ruke tijekom govora te metalni (robotski) zvuk nastalog glasa.
Govorna proteza se ugrađuje kirurškim putem za vrijeme operacije grkljana ili nakon završene terapije zračenjem. Proteza je građena od silikona, vijek trajanja je različit kod svakog pacijenta, ali obično se mijenja svakih 4 mjeseca i to ambulantno. Govor koji nastaje pomoću govorne proteze zove se traheoezofagealni (dušničko-jednjački) govor te je načinom nastanka sličan laringealnom govoru. Zrak iz pluća prolazi kroz protezu i uzrokuje vibracije dušničko jednjačkog segmenta, te artikulacijom u usnoj šupljini oblikuje govor. Razlikujemo govornu protezu koju je pri govoru potrebno stisnuti palcem kako bi se na umjetan način stvorio pritisak koji inače stvaraju zatvorene glasnice i automatsku govornu protezu koja se sama zatvara pri govoru. Za usvajanje traheoezofagealnog govora potrebna je vježba i vrijeme provedeno kod logopeda, a pacijentu će biti određene i vježbe za kod kuće.
Hrvatska zajednica laringektomiranih
Hrvatska zajednica laringektomiranih je udruga koja okuplja osobe koje su laringektomirane, njihovu obitelj i prijatelje. Cilj zajednice je pružiti podršku i pomoć pacijentima te ih uputiti na sva prava koja posjeduju.
Osim poukom i savjetima iz vlastitog iskustva pomažemo i neophodno potrebnim pomagalima za zaštitu njegu, te održavanje traheostome. Sastajemo se kao izravno pogođeni članovi i obitelji, te istomišljenici u kulturnim događanjima, društvenim susretima i priredbama. Posjećujemo novooperirane u bolnicama prije i poslije operacije. Pokazujemo zorno na tim susretima da se i bez grkljana može kvalitetno i sretno živjeti. Organiziramo seminare i tečajeve koji laringektomiranima podižu kvalitetu života, npr. usavršavanje nadomjesnog govora, pjevanje, plivanje, računalno opismenjavanje, razna predavanja. Izdajemo priručnike i propagandni materijal o tumorima glave i vrata. (preuzeto sa stranice Hrvatske zajednice laringektomiranih; http://www.larynx-hr.org/hrvatska-zajednica-laringektomiranih-stranica-4.html)
Za kraj…
Laringektomija je zahvat koji mijenja živote pacijenata. Od velike je važnosti da pacijent unaprijed zna što očekivati u post operacijskom periodu jer će ta pripremljenost biti krucijalna u rehabilitaciji. Također je važno da obitelj i bližnji budu upoznati sa novonastalom situacijom kako bi mogli pružati podršku i pomoć. Pacijenta treba poticati na korištenje uređaja i tehnika za produkciju govora i glasa kako se ne bi povukao u sebe i ostao nijem. Hrvatska zajednica laringektomiranih potiče svoje članove da se ne srame svog novog glasa i da budu – glasni.
[minti_alert type=”info” close=”false”] Trud, rad, motivacija i upornost ključni su u rehabilitaciji kojom će se trebati naoružati kako pacijent tako i njegova obitelj, logoped i doktor specijalist kako bi se na kraju stvorili optimalni ishodi rehabilitacije i oporavka.[/minti_alert]
