Dizartrija i apraksija spadaju u motoričke govorne poremećaje.
Dizartrija je organski govorni poremećaj koji nastaje uslijed
neuromuskularnog oštećenja govornog mehanizma i koji uvjetuje poteškoće u realizaciji govorne ekspresije u smislu poremećaja respiracije, fonacije,
rezonancije, artikulacije i kvalitete glasa. Predstavlja skupinu motoričkih govornih poremećaja koje rezultiraju smetnjama mišićne kontrole govornog
mehanizma, a nastali su oštećenjem perifernog ili središnjeg živčanog sustava.
Govorni poremećaji se očituju slabošću, nekoordinacijom, paralizom ili
parezom govornih mišića te fiziološkim karakteristikama uključujući abnormalnosti ili smetnje u brzini, snazi, redoslijedu, tonusu, postojanosti i točnosti mišićnih pokreta. Komunikacijske karakteristike uključuju odstupanja u visini, glasnoći, kvaliteti glasa, rezonantnosti, respiracijskoj podršci govora, prozodiji i artikulaciji
Dječja govorna apraksija je neurološki dječji govorni poremećaj u kojem su oštećene preciznost i konzistentnost govornih pokreta bez neuromišićnih oštećenja koji uvjetuju abnormalan refleks ili tonus i sl. Temeljni problem je u planiranju i/ili programiranju prostorno-vremenskih parametara pokreta koji rezultiraju pogreškama u izgovoru i prozodiji.
Karakteristike dječje govorne apraksije su:
a) nekonzistentne greške u izgovoru konsonanata i vokala prilikom višestrukog ponavljanja određenog sloga ili riječi. Primjerice, dijete s DGA će riječ „cat“ (u hrvatskom jeziku „mačka“) ponoviti četiri puta na različiti način: /kæt/, /kİt/, /kæt/, /kit/. Ali, dijete može biti nekonzistentno i pri izgovoru konsonanata,
b) produžena i otežana koartikulacijska tranzicija između glasova i slogova,
c) neadekvatna prozodija koja je posebice izražena u naglascima pojedine riječi i rečeničnoj intonaciji
Izvor: Blaži, D., Opačak, I. (2010). Teorijski prikaz dječje govorne apraksije i ostalih jezično- govornih poremećaja na temelju diferencijalno- dijagnostičkih parametara. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 47, 1, 49-63.