Neuredan rukopis – lijenost ili disgrafija

Učitelji - novosti

Kako bi se pravovremeno pružila podrška djetetu, potrebno je shvatiti što je to pisanje i kako neuredan rukopis razlikovati od disgrafije.

 

Pisano izražavanje

Pismeno izražavanje zahtijeva sposobnosti u tri velika područja: rukopis, sricanje (kombiniranje slova u riječ) i strukturiranje teksta. Izražavanje misli i osjećaja važniji je element od mehaničkog, no problemi izazvani nedostatkom sposobnosti u mehaničkom dijelu, kao što su nečitak rukopis, pravopisne pogreške, gramatičke netočnosti i loša organizacija teksta, otežavaju čitatelju shvaćanje značenja napisanog.

„On je dečko, a dečki su neuredni.“

„Ona je lijena pa joj rukopis nije čitljiv, nije to ništa.“

Rukopis je dugo vremena područje interesa onima koji proučavaju teškoće učenja. Disgrafija, poremećaj pisanog izražavanja, očituje se kao loša izvedba pisanja kod djece s prosječnom inteligencijom, a koja nemaju senzoričko ili motoričko oštećenje. Većina ljudi čini greške prilikom pisanja, no osobe s teškoćama čine ih toliko često da je teško razumjeti napisani tekst.

Simptomatologija

Kod osoba s disgrafijom mogu se prepoznati teškoće kao što su:
– loša formacija slova,
– slova koja su prevelika ili premala,
– pogreške prilikom korištenja velikih i malih slova,
– neispravno korištenje razmaka,
– loše poravnanje,
– smanjena tečnost pisanja i
– sporost prilikom pisanja koja utječe na obavljanje drugih zadataka.

Problem se ponekad može očitovati i prilikom prepisivanja materijala iz jednog izvora u drugi,  prepisivanja s udaljenog izvora (školska ploča) ili bliskog izvora (knjiga na stolu). Problem koji se učestalo pojavljuje je pogrešno pisanje slova, u vidu zamjene ili zrcalnog pisanja kakve se pronalaze kod djece koja tek usvajaju čitanje i pisanje. Kada se zamjene produljeno zadržavaju, mogu ukazivati na određene probleme u podlozi. Uz navedene, vidljivi su i problemi tečnosti. Djeca pišu sporo i s naporom što negativno utječe na izvedbu u drugim područjima pismenog izražavanja.

Vještine pisanja povezane su s perceptivnim i motoričkim vještinama. Učenici s teškoćama u pisanju imaju i veće teškoće u pronalaženju tražene slike i crtanju, od drugih učenika. Oni s teškoćama u pisanju u većini slučajeva imaju i lošije vještine sricanja. Rukopisni problemi pridonose produciranju pravopisnih pogrešaka zbog smanjene brzine pisanja i nečitkog teksta. Često napisana riječ može izgledati kao neka druga jer osobe tijekom sricanja zaborave riječ koju žele napisati.

[minti_alert type=”success” close=”false”]Učenici s teškoćama pismenog izražavanja ne bi trebali izbjegavati pisanje jer je ono važna vještina koja omogućava sudjelovanje u životnoj zajednici (ispunjavanje formulara, potpisivanje dokumenata, vođenje bilješki) i stoga je potrebno stvoriti upute i smjernice koje će osobi olakšati nošenje s problemima.[/minti_alert]

Podrška učenicima

Kako bi se pružila podrška prilikom pisanja, učeniku se mogu ponuditi  različiti probni materijali koji će uključivati ciljana područja na kojima treba raditi ili plastične prekrivače teksta koji omogućavaju samoispravljanje. Učinkovite strategije uključuju i učitelja kao model, učenje slova prepisivanjem i povećanje brzine pisanja za razvijanje tečnosti. Za uspješnost u savladavanju teškoća, potrebne su učestale prilike za pisanje, a to omogućavaju vremenski ograničeni zadaci uz motivaciju i usmjeravanje od strane učitelja.

Usvajanje pisanja počinje s učenjem držanja olovke i oblikovanja pojedinih slova te se kreće prema kombiniranju slova i razvitku tečnog stila pisanja.
Loše vještine pisanja mogu utjecati na djetetova akademska postignuća jer učitelji nečitak rukopis mogu povezati s inteligencijom, pa prezentaciju rada zamjećuju više od samog sadržaja. Negativna percepcija ima sve veći utjecaj kako dijete raste jer se često pripisuje lijenosti,a ne teškoćama, pogotovo ako je dijete dobro u drugim vještinama. Problemi s kojima se dijete susreće mogu izazvati frustraciju i dovesti do smanjenog samopouzdanja i gubitka motivacije zbog opetovanih neuspjeha uz kontinuiran rast zahtjeva iz okoline stoga je važno na vrijeme uočiti moguće probleme i reagirati te tako omogućiti djetetu uspješan napredak u akademskim postignućima.

[symple_testimonial by=”Izvori:” fade_in=”false”]McCartney, D., Peters, L., Jackson, S., Thomas, M., Kirby, A. (2013). Does Poor Handwriting Conceal literacy Potential in Primary School Children? International Journal of Disability, Development and Education, 60(2)., 105-118[/symple_testimonial]

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *