U lipnju obilježavamo Međunarodni mjesec afazija, stečenog jezičnog poremećaja uzrokovanog oštećenjem mozga. ASHA procjenjuje da čak 25-50% moždanih udara kao posljedicu ostavlja afaziju. Ovaj poremećaj može se javiti na razini razumijevanja i/ ili izražavanja, u svim komunikacijskim modalitetima i svim jezičnim sastavnicama (više o vrstama afazija možete pročitati u ovom članku)
S porastom prevalencije moždanih udara sve je akutnija potreba za terapijom osoba s afazijom. Uz klasičnu logopedsku terapiju kao novije metode javljaju se tehnike neuromodulacije. Poglavito, transkranijalno podraživanje istosmjernom strujom (transcranial direct current stimulation ili tDCS) i transkranijalna magnetska stimulacija (transcranial magnetic stimulation ili TMS). Riječ je o neinvazivnim metodama koje mijenjaju aktivnost mozga.
Teorijski temelji
Obje ove metode počivaju na modelu uzajamne inhibicije moždanih polutki. Ljudski mozak čine dvije polutke – lijeva i desna. One su stalnoj komunikaciji te jedna drugoj ravnopravno inhibiraju aktivnost kako bi se održala ravnoteža. Međutim, u slučaju moždanog udara mehanizmi inhibicije se narušavaju te pogođena polutka manje inhibira zdravu polutku. Zdrava polutka tada postaje suviše aktivna te zauzvrat još jače inhibira već pogođenu.
Primjerice, ako je moždanim udarom pogođena lijeva polutka koju povezujemo s jezičnim vještinama – njena aktivnost ne samo da će biti narušena zbog lezije same po sebi već i zbog pretjerane inhibicije koju će na nju izvršavati desna polutka.
Tehnikama neuromodulacije tada možemo djelovati na dva načina – ekscitirati moždanu aktivnost na mjestu lezije ili inhibirati moždanu aktivnost na odgovarajućem području suprotne polutke.
Kako funkcioniraju?
Transkranijalna magnetna stimulacija provodi se pomoću elektromagneta koji se prislanja uz pacijentovu glavu nakon pomnog odabira optimalnog mjesta stimulacije. Kroz zavojnicu prolazi struja što, po Ampereovom zakonu, oko nje inducira dinamično magnetsko polje. Zauzvrat, to dinamično magnetsko polje inducira električnu struju u provodljivom materijalu – u ovo slučaju moždanom tkivu (Faradayev zakon). Konačno, u ciljanoj moždanoj regiji tada se javlja akcijski potencijal.
Svaka aktivacija magnetnog polja predstavlja jedan puls. Frekvencija, odnosno broj pulseva po sekundi, određuje hoće li utjecaj biti inhibirajući ili ekscitirajući. Tako će frekvencija manja ili jednaka 1 Hz inhibirati, a preko 5 Hz ekscitirati moždanu aktivnost. Intenzitet pulsa određuje se pojedinačno za svakog pacijenta.
Transkranijalno podraživanje istosmjernom strujom primjenjuje slabu električnu struju preko elektroda postavljenih na tjeme. Razlikujemo dva glavna elementa koja zajedno zatvaraju strujni krug – anodu i katodu. Pozitivna elektroda, anoda, depolarizira membrane živčanih stanica i tako ekscitira moždanu aktivnost. Negativna elektroda, katoda, iste membrane hiperpolarizira te stoga inhibira moždanu aktivnost.
Sličnosti i razlike
Obje metode imaju svoje prednosti i nedostatke. TMS pruža bolju temporalnu rezoluciju i precizniju stimulaciju, ali je značajno skuplji, glasan, teško prenosiv i zahtjeva pacijentovo mirovanje. tDCS, naprotiv, je cjenovno dostupniji i jednostavan za prijenos, ali ima difuzniji utjecaj. Također, tDCS ne zahtijeva visoki stupanj kooperacije pacijenta te se može primjenjivati za vrijeme klasične logopedske terapije. Dodatno, tDCS može se primjenjivati jednostrano i/ili obostrano, za razliku od TMS-a koji dopušta samo jednostranu primjenu.
Jesu li sigurne?
Iako se za obje metode aktivno provode istraživanja, smatraju se sigurnima. Kod tDCS-a zabilježene su uglavnom blage nuspojave ograničene na mjesto postavljene elektrode poput bockanja, svrbeža i prolaznog crvenila. TMS prati blagi rizik od napadaja, no ukoliko se prate sigurnosne smjernice te sukladno njima moderiraju parametri i intenzitet stimulacija on postaje minimalan.
Koriste li se?
Obje opisane metode imaju veliki terapijski potencijal te je više studija potvrdilo njihovu učinkovitost kod terapije afazija, pogotovo kad su uparene s klasičnom terapijom. Ipak, potrebna su dodatna istraživanja o tome koja vrsta stimulacije i na kojem području mozga je najučinkovitija te u kojim jezičnim domenama pokazuju pozitivan učinak. Njihova primjena trenutno je raširenija kod psihičkih poremećaja. Tako je američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila uporabu TMS-a kod depresije, ali i migrena. U Hrvatskoj je također dostupna TMS terapija za psihičke poremećaje te se primjenjuje u Klinici za psihijatriju Vrapče. Neuromodulacijske tehnike širom svijeta sve više postaju dio terapije osoba s afazijom, a daljina istraživanja dodatno će rasvijetliti kako i kada su one najučinkovitije.
Izvori:
Bikson M., Grossman P., Thomas C., Zannou A. L., Jiang J., Adnan T., et al. (2016). Safety of transcranial direct current stimulation: evidence based update 2016. Brain Stimul. 9 641–661. 10.1016/j.brs.2017.07.001
Breining, B. L., & Sebastian, R. (2020). Neuromodulation in post-stroke aphasia treatment. Current physical medicine and rehabilitation reports, 8, 44-56.
Iwata, Y., Jono, Y., Mizusawa, H., Kinoshita, A., & Hiraoka, K. (2016). Interhemispheric inhibition induced by transcranial magnetic stimulation over primary sensory cortex. Frontiers in Human Neuroscience, 10, 438.
Leko Krhen, A., & Prizl Jakovac, T. (2015). Afazija–što je to?. Logopedija, 5(1), 15-19.
https://www.asha.org/practice-portal/clinical-topics/aphasia/#collapse_1
Fotografije:
By Baburov – Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=39754391
By Yokoi and Sumiyoshi. 2015 – https://npepjournal.biomedcentral.com/articles/10.1186/s40810-015-0012-x, CC BY 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=58152684
