Odgoda polaska u školu – kada da, kada ne?

Roditelji Roditelji - novosti

Sva djeca koja do 1. travnja tekuće godine navršavaju šest godina, školski su obveznici. Roditelji su obvezni pratiti obavijesti škole kojoj po adresi stanovanja pripadaju te odvesti dijete na procjenu psihofizičkog stanja. Obzirom da se upravo nalazimo u  periodu kada škole uglavnom obavljaju procjene, donosimo vam sve što trebate znati o odgodi upisa u školu.

Što zakon kaže ?

Na procjeni psihofizičkog stanja djeteta utvrđuje se njegova spremnost za školu, odnosno ostvaruje li dijete minimum razvojnog stupnja koji će mu omogućiti da primjereno reagira na zahtjeve škole.

Ako stručni tim škole na temelju procjene (ili na temelju dostavljene dokumentacije) zaključi da bi odgoda pozitivno utjecala na djetetov psihofizički razvoj, tim će Upravnom odjelu predložiti odgodu. Zatim će Stručno povjerenstvo Upravnog odjela donijeti rješenje na koje roditelj ima pravo žalbe u roku od 30 dana.

Dijete kojemu je odgođen upis u prvi razred sljedeće će godine ponovno biti školski obveznik te će do polaska u školu pohađati program predškole.

Kako ću znati je li moje dijete dobilo odgodu upisa?

Škola će vas o tome obavijestiti e-poštom ili pisanim putem.

Što znači biti spreman za školu?

Spremnost za školu mnogo je više od toga zna li dijete čitati ili pisati (što, iako je bonus, zapravo niti nije preduvjet upisa). Ona obuhvaća brojne vještine:

  • Fizički zdravstveni status i senzomotorički razvoj
  • Socioemocionalni razvoj uključuje samoregulacju, kontrolu impulsa, sposobnost da ograniči vlastita agresivna i ometajuća ponašanja, razumijevanje izmjena u razgovoru (zna da se ne smije prekidati druge dok govore), kooperaciju (zajedničko djelovanje i pomaganje drugima), empatiju, sposobnost prepoznavanja i komunikacije o vlastitim osjećajima.

Školsko okruženje zahtijeva intenzivne i raznovrsne socijalne interakcije kako kroz igru, tako i kroz učenje. Socioemocionalne vještine preduvjet su za uspostavu uspješne komunikacije djeteta s njegovim vršnjacima i učiteljima. Što je dijete u ovom aspektu zrelije to ne samo da će lakše uspostavljati pozitivne odnose s okolinom, već će biti uključenije u nastavnu i imati veću šansu razviti pozitivan stav prema učenju i školi. Ako dijete ima teškoća s nekom od navedenih komponenti, to bi moglo predstavljati problem i za njega i za opću razrednu dinamiku.

  • Znatiželja, zainteresiranost i entuzijazam za učenje. Djetetov pozitivan stav prema učenju i znatiželja o svijetu koji ga okružuje uvelike olakšavaju savladavanje gradiva.
  • Jezični razvoj poput veličine rječnika, vještina izražavanja i razumijevanja, predvještina čitanja i pisanja, svjesnosti o tisku. Ove vještine procjenjuje logoped. Ako on procjeni da dijete ima značajne jezične teškoće ili nije ovladalo potrebnim predvještinama čitanja i pisanja, bolje je posvetiti godinu dana rada na tim vještinama nego poslati dijete u okruženje za koje nije spremno.
  • Opće znanje i kognitivne sposobnosti, pažnja. Dobro je poznato i utvrđeno da su kognitivni razvoj i školski uspjeh snažno povezani. Baš kao i u svim drugim vještinama, djeca ne se kognitivno ne razvijaju istom brzinom. Dati pojedinoj djeci više vremena u njihovom je najboljem interesu kako bi mogla ravnopravno započeti svoje akademsko putovanje.

Što ako ignoriramo nespremnost za školu i svejedno upišemo dijete?

Roditeljima se često ne sviđa ideja odgode polaska u školu jer možda smatraju da dijete gubi godinu ili će biti tužan ako jedini od svojih vršnjaka ostane u vrtiću.

No, poslati nespremno dijete u školu moglo bi imati ozbiljnije negativne posljedice.

Škola je za svako dijete ogromna promjena – puno su veće obveze i očekivanja, dobiva prve odgovornosti, postoji strogi raspored, potrebni su duži periodi pažnje, treba se u tišini slušati učiteljicu i sjediti na mjestu…

Ako dijete nije doseglo minimum razvojnog stupnja potrebnog da bi se nosilo sa zahtjevima škole moglo bi već od samog početka školovanja početi doživljavati akademske neuspjehe i posljedično razviti negativne stavove o školi i učenju. Osvještavanje svojih slabosti i uspoređivanje sa svojim vršnjacima koji su za školu bili spremni, moglo bi dovesti i do problema mentalnog zdravlja.

Stoga, bolje je dati djetetu vrijeme koje mu je potrebno da sazrije i u međuvremenu raditi na potrebnim vještinama. Odgoda nije tu da bi kaznila dijete ili roditelja, već upravo suprotno – da bi mu omogućila snažan početak akademskog putovanja.

IZVORI:

Lemelin, J. P., Boivin, M., Forget‐Dubois, N., Dionne, G., Séguin, J. R., Brendgen, M., … & Pérusse, D. (2007). The genetic–environmental etiology of cognitive school readiness and later academic achievement in early childhood. Child development78(6), 1855-1869.

Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava (NN 67/14, 63/20).

Ramey, C. T., & Ramey, S. L. (2004). Early learning and school readiness: Can early intervention make a difference?. Merrill-Palmer Quarterly50(4), 471-491.

Williams, P. G., Lerner, M. A., Sells, J., Alderman, S0. L., Hashikawa, A., Mendelsohn, A., … & Weiss-Harrison, A. (2019). School readiness. Pediatrics144(2).