Poremećaj slušnog procesiranja (PSP) je pojam koji se odnosi na brojne različite simptome vezane uz probleme u slušnom procesiranju. Prema ASHA-i (The American Speech–Language–Hearing Association) definira se kao teškoća u različitim aspektima auditivne percepcije, kao što su: vremenski apekti slušanja, lokalizacija i lateralizacija zvuka te spektralno slušanje. Djeca koja imaju ovaj poremećaj imaju uredan sluh, ali zvuk čuju sporije te slušaju kao „kroz vodu“.
Poremećaj slušnog procesiranja javlja se kod 3-5 % djece, a dva puta je češći kod dječaka negoli kod djevojčica. Postotak prisutnosti poremećaja se povećava kod djece s teškoćama u razvoju. Uzrok nije poznat, ali može biti povezan sa čestim upalama uha u predškolskoj dobi, malom porođajnom težinom ili prijevremenim rođenjem djeteta.
SIMPTOMI PSP-a
Poremećaj slušnog procesiranja nema identične karakteristike kod svakoga. Dijete s PSP-om može imati kombinaciju različitih simptoma ili samo jedan od njih.
Moguće teškoće i tipična obilježja koja mogu nastati kao posljedica poremećaja slušnog procesiranja u predškolskoj dobi su jezične teškoće. Dijete se previše koncentrira na obradu slušnih informacija pa ne obraća pažnju na gramatička pravila (ne koristi pravilne nastavke u riječima, poredak riječi u rečenici nije pravilan i sl.) Javljaju se teškoće kratkoročnog i dugoročnog pamćenja u prisjećanju verbalno prezentiranih informacija (npr. recitiranje abecede, brojeva telefona, dana u tjednu, učenja rime i pjesama itd.) te pretjerana osjetljivost na buku. Kod djeteta se isto tako mogu primijetiti češći upiti za ponavljanje informacija i uputa (potrebno je višestruko ponavljanje za postizanje razumijevanja) ili zbog lošijeg razlikovanja sličnih fonema ili riječi dolazi do krivog razumijevanja pitanja (npr. pitanje –Jesi li blatan?, dijete razumije –Jesi li gladan?).
U školskoj dobi dolazi do većih teškoća koje se vežu uz učenje, odnosno usvajanje početnog čitanja i pisanja. To su teškoće s rastavljanjem riječi na slogove, izdvajanjem prvog i zadnjeg glasa u riječi, analizom i sintezom, pamćenjem glasovnog slijeda, diskriminacijom glasova. Također dijete se može lošije snalaziti u razgovoru u grupnim situacija, teže slijediti duže razgovore, sporije odgovara na slušne informacije i ima teškoća u primanju i procesiranju više poruka istovremeno. Postoji i značajna povezanost između PSP-a i teškoća čitanja, teškoća pisanja i drugih teškoća, a pretpostavlja se da je to zbog djetetovih teškoća u obradi zvučnih signala u razredu. Za neku djecu s poremećajem slušnog procesiranja, može se u početku sumnjati da imaju deficit pažnje zato što teško slijede verbalne upute pa brzo odustaju od školskih zadataka te im se lako ometa pažnja u razredu gdje nije potpuna tišina. PSP može koegzistirati sa ADHD-om, no bitno je naglasiti da se ova dva poremećaja mogu pojaviti i zasebno.
Ukoliko se navedeni simptomi ne prepoznaju na vrijeme oni mogu dovesti do lošijih postignuća u školi. Navedene teškoće mogu utjecati i na lošiju socijalizaciju, odnosno tendenciju izbjegavanja razgovora s vršnjacima, dijete može imati loše pouzdanje što narušava i socijalnu komponetnu razvoja. Kako bi se prevenirale sekundarne posljedice, potrebno je na vrijeme napraviti probir te dijagnostiku poremećaja slušnog procesiranja.
DIJAGNOSTIKA SLUŠNOG PROCESIRANJA
Zbog kompleksnosti i heterogenosti poremećaja slušnog procesiranja, dijagnostika mora biti multidisciplinarna. Na osnovu lošijeg rezultata na bateriji testova koje će koristiti logoped, u dijagnostiku treba uključiti i audiologa koi će procijeniti imali li dijete uredan sluh te psihologa kako bi se eliminirali drugi poremećaji koji mogu uzrokovati iste teškoće. Nakon uspostavljene dijagnoze, logoped određuje individualnu terapiju koja će odgovarati djetetu prema njegovim specifičnim teškoćama.
Autor: Maja Boc, Logopedski centar Logoart
