Jezični poremećaji

Jezični poremećaji mogu biti razvojni i stečeni. Razvojni jezični poremećaji se javljaju u razdoblju usvajanja jezika, a stečeni nastaju nakon što je usvojena baza materinskog jezika ( između 3. i 4. godine života) te obično nastaju uslijed lezije mozga (afazija).

Posebne jezične teškoće (PJT) su skupni naziv za sve jezične teškoće koje se javljaju od djetetovog rođenja.

Djeca s jezičnim teškoćama kasnije progovaraju, a njihove teškoće postaju veće i uočljivije s porastom dobi što negativno utječe i na kasnije usvajanje čitanja i pisanja. Stoga, djeca s posebnim jezičnim teškoćama pokazuju teškoće i u govornom i u pisanom jeziku i to na planu razumijevanja i proizvodnje jezika.

Simptomatologija (do 3. godine):

  • kasne s fazom brbljanja
  • kasne s proizvodnjom prve riječi
  • manje su okupirana simboličkom igrom
  • prije 16. mjeseca češće upotrebljavaju geste od druge djece
  • nakon druge godine pokazuju kašnjenje u usvajanju gramatike

Simptomatologija (nakon 3. godine):

  • otežano usvajaju nove riječi
  • kasne s oblikovanjem dvočlanih i višečlanih iskaza
  • prisutne su sustavne i nesustavne pogreške u glagolskoj i imenskoj morfologiji
  • otežano usvajaju prostorne odnose
  • rijetko započinju i održavaju konverzaciju, struktura priče je znatno jednostavnija

Kao i kod svih teškoća, tako je i kod jezičnih teškoća nužno rano otkrivanje i rana logopedska intervencija.  Nažalost, često djeca s jezičnim teškoćama ostanu neprepoznata sve do školske dobi kada se posljedično tomu počnu javljati teškoće s ovladavanjem čitanja i pisanja te općenito teškoće sa savladavanjem školskog gradiva

Izvor: Kologranić Belić, L., Matić, A., Olujić M., Srebačić I. (2015). Jezični, govorni i komunikacijski poremećaji djece predškolske i školske dobi; U: Kuvač Kraljević, J. Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 64-76