Jezični poremećaji mogu biti razvojni i stečeni. Razvojni jezični poremećaji se javljaju u razdoblju usvajanja jezika, a stečeni nastaju nakon što je usvojena baza materinskog jezika ( između 3. i 4. godine života) te obično nastaju uslijed lezije mozga (afazija).
Posebne jezične teškoće (PJT) su skupni naziv za sve jezične teškoće koje se javljaju od djetetovog rođenja.
Djeca s jezičnim teškoćama kasnije progovaraju, a njihove teškoće postaju veće i uočljivije s porastom dobi što negativno utječe i na kasnije usvajanje čitanja i pisanja. Stoga, djeca s posebnim jezičnim teškoćama pokazuju teškoće i u govornom i u pisanom jeziku i to na planu razumijevanja i proizvodnje jezika.
Simptomatologija (do 3. godine):
- kasne s fazom brbljanja
- kasne s proizvodnjom prve riječi
- manje su okupirana simboličkom igrom
- prije 16. mjeseca češće upotrebljavaju geste od druge djece
- nakon druge godine pokazuju kašnjenje u usvajanju gramatike
Simptomatologija (nakon 3. godine):
- otežano usvajaju nove riječi
- kasne s oblikovanjem dvočlanih i višečlanih iskaza
- prisutne su sustavne i nesustavne pogreške u glagolskoj i imenskoj morfologiji
- otežano usvajaju prostorne odnose
- rijetko započinju i održavaju konverzaciju, struktura priče je znatno jednostavnija
Kao i kod svih teškoća, tako je i kod jezičnih teškoća nužno rano otkrivanje i rana logopedska intervencija. Nažalost, često djeca s jezičnim teškoćama ostanu neprepoznata sve do školske dobi kada se posljedično tomu počnu javljati teškoće s ovladavanjem čitanja i pisanja te općenito teškoće sa savladavanjem školskog gradiva
Izvor: Kologranić Belić, L., Matić, A., Olujić M., Srebačić I. (2015). Jezični, govorni i komunikacijski poremećaji djece predškolske i školske dobi; U: Kuvač Kraljević, J. Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 64-76