Kraniofacijalne govorne teškoće

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Orofacijalni rascjepi rezultat su prekida normalnog procesa orofacijalnog razvoja, što dovodi do nastanka jedne od najčešćih malformacija u ljudi: rascjepa usne s rascjepom nepca ili izoliranog rascjepa nepca. Orofacijalni rascjepi podrazumijevaju otvor ili abnormalnu prazninu na gornjoj usni, tvrdom ili mekom nepcu. Rascjep, osim što narušava izgled, utječe i na funkcije hranjenja, disanja, govora i sluha. Djeca rođena s ovom kongenitalnom malformacijom su rizična za pojavu različitih komplikacija kao što su poremećaji hranjenja, poremećaji oralne komunikacije, otoloških i/ili teškoća slušanja, kao i emocionalnih i socijalnih problema koji su primarno povezani s anatomskim promjenama lica.

Liječenje djece je dugotrajno i praktički počinje nekoliko dana nakon rođenja uzimanjem tzv. otiska i izradom „proteze“ koja olakšava hranjenje, ali i usmjerava udaljene segmente usne i nepca u „pravilnom smjeru“. Nakon toga slijedi, ovisno o opsegu rascjepa, nekoliko kirurških zahvata. Važno je istaknuti da nema uspješnog liječenja rascjepa bez timskog pristupa liječenju. Iako je zahvaćena mala anatomska regija, za uspješno liječenje djece s rascjepima usne i nepca od iznimne je važnosti angažiranje više specijalističkih struka. Zbog svih problema, do kojih posljedično dolazi kod djece s orofacijalnim rascjepom, nužan je multidisciplinarni tim u koji je – uz maksilofacijalnog kirurga, otorinolaringologa, ortodonta, psihologa – uključen i logoped.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][minti_spacer][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][minti_toggle title=”Govor djece s kraniofacijalnim teškoćama” open=”true”]Govor djeteta s rascjepom usne ima specifična obilježja koja ponekad narušavaju razumljivost govora, a odstupanja su najveća pri izgovoru glasova koji se tvore zatvaranjem gornje i donje usne (p, b, m). Mogu imati teškoća i s izgovorom drugih glasova koji se oblikuju pomoću usana (š, ž, č, ć, dž, đ).

Djeca s rascjepom nepca, osim artikulacijskih smetnji, iskazuju i smetnje rezonancije u vidu pojačane nazalnosti te povećanog protoka zračne struje kroz nos. Također, u ovoj populaciji često se zamjećuje i slaba pokretljivost usana pri govoru što pojačava hipernazalnost i tako pogoršava razumljivost govora.  Osim toga djeca  nerijetko stvaraju kompenzacijske glotalne (grlene) glasove koji služe kao zamjena za sve konsonante osim nazala. Nemogućnost ili otežano formiranje glasova u usnoj šupljini dovodi do stvaranja kompenzatornog mehanizma, tj. pojačane napetosti fonacijskog aparata, a samim tim i do promuklosti.[/minti_toggle][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][minti_spacer][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_row_inner][vc_column_inner][minti_toggle title=”Izvor” open=”true”]Rascjepi usne i nepca s aspekta genetičara –  Sanda Huljev Frković

https://repozitorij.erf.unizg.hr/islandora/object/erf%3A45/datastream/PDF/view

Rascjepi nepca- Zorić, A., Knežević, P., Aras, I. (2013)[/minti_toggle][/vc_column_inner][/vc_row_inner][/vc_column][/vc_row]