Oštećenje sluha je najčešći senzorički kogenitalni poremećaj s prevalencijom od 1 do 3 na 1000 žive novorođene djece. Rano, prirođeno oštećenje sluha nepovoljno djeluje na govorno- jezični razvoj pa stoga dječja audiologija ima osobit značaj u ranom prepoznavanju nagluhosti ili gluhoće jer zakašnjela habilitacija sluha dovodi do ozbiljnih poteškoća na planu komunikacije, što značajno otežava progres i konačni uspjeh rehabilitacije.
Učestalost prirođenog oštećenja sluha, kao i činjenica da intervencija prije šestog mjeseca života značajno poboljšava adaptaciju osoba oštećenog sluha razlog su poticanja što ranije i preciznije dijagnostike. Oštećenja sluha dijele se na gluhoću i nagluhost. Gluhoćom se smatra gubitak sluha u govornim frekvencijama ( od 500 do 4000 Hz ) veći od 81 decibela.
Prema vremenu nastanka oštećenje sluha se dijeli na:
- Prirođeno oštećenje sluha
- Stečeno oštećenje sluha
Nagluhost je oštećenje sluha od 25 do 80 decibela, a prema stupnju oštećenja sluha nagluhost se dijeli na:
- Lakše oštećenje sluha od 25 do 35 decibela na uhu s boljim ostatcima
- Umjereno oštećenje sluhaod 36 do 60 decibela na uhu s boljim ostatcima
- Teže oštećenje sluhaod 61 do 80 decibela na uhu s boljim ostatcima sluha
Stečeno oštećenje sluha obično nastaje kao posljedica prenatalno preboljele citomegalovirusne infekcije, toksoplazmoze, sifilisa, rubeole ili infekcije herpes simpleks virusom. Prijevremeno rođena kao i ostala rizična djeca posebno su izložena rizicima za nastanak slušnog oštećenja. Prematuritet, niska porodna težina, hipoksija, hiperbilirubinemija, poteškoće disanja koje zahtijevaju mehaničku ventilaciju, čimbenici su rizika koji ukazuju na potrebu detaljnijeg istraživanja i praćenja razvoja sluha tijekom prvih godina života. Oštećenje sluha može biti izazvano i ototoksičnim lijekovima. Stečeno slušno oštećenje može se javiti kao posljedica bakterijskog meningitisa, traume ili jakih zvučnih podražaja.
Moguće je očekivati oštećenje sluha i kod sljedećih slučajeva:
- djeca sa manjim ili ozbiljnim upalama uha
- djeca koja se ističu reduciranom pokretljivošću usta ili su izložena povećanom lučenju pljuvačke, a da uzrok nije izrastanje zuba
- djeca sa cerebralnim motornim poremećajem
- djeca kod koje se nije uopće razvio govor ili koja ga ne razvijaju dalje
Prema lokaciji oštećenja, dijelimo ga na:
Konduktivno oštećenje sluha
Konduktivno oštećenje sluha uzrokuje ograničen prijenos zvuka kroz vanjsko i srednje uho. U djece je konduktivna nagluhost najčešće stečen te blaga do umjerena. Obično je uzrok nakupljanje cerumena, akutna ili kronična upala srednjeg uha te ozljede srednjeg uha
Perceptivno oštećenje sluha
Perceptivno oštećenje nastaje uslijed oštećenja struktura unutar unutarnjeg uha (pužnice) koje omogućuju pretvorbu zvučnih valova u živčane impulse ili oštećenjem slušnog živca koji prenosi te impulse do mozga.
Mješovito oštećenje sluha kombinacija je konduktivnog i perceptivnog oštećenja.
Također, s obzirom na vrijeme usvajanja jezika, oštećenje sluha dijelimo na:
- Prelingvalno oštećenje sluha– nastalo prije nego je usvojen govor i jezik (do navršene 3. godine života)
- Postlingvalno oštećenje sluha– nastalo nakon navršene 3. godine života