Razvoj socijalne komunikacije počinje interakcijom licem u lice u dojenačkoj dobi, a dovodi do kompetentne uporabe jezika te kompetentne i fleksibilne uporabe neverbalne komunikacije.
Socijalnu komunikaciju čine:
1.) Socijalna interakcija (govorni stil i kontekst, kultura, rješavanje zadataka, socijalni zadaci- npr. pristupanje grupama vršnjaka, kooperativne igre)
2.) Socijalna kognicija (teorija uma- sposobnost razumijevanja mentalnih stanja kod sebe i drugih te postupanje u skladu s njima, združena pažnja, zaključivanje, pretpostavljanje, izvršne funkcije- organiziranje, planiranje, rješavanje problema)
3.) Pragmatika (neverbalna komunikacija- govor tijela, geste, facijalna ekspresija, kontakt očima, pogled i verbalna komunikacija- zahtjevi, odgovori, komentari, odgovorljivost, održavanje teme)
4.) Obrada jezika (jezično razumijevanje, govorno i pisano jezično izražavanje, morfologija, sintaksa, semantika, fonološke vještine)
Prema petom izdanju priručnika (DSM-V, Američka psihijatrijska udruga, 2014) poremećaj socijalne komunikacije definiraju:
Perzstentni ili stalni nedostatci u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama prisutni kroz različite kontekste koji ne uključuju opća razvojna kašnjenja, a manifestiraju se kroz prisutnost svih triju sljedećih karakteristika:
- nedostatci u socioemocionalnoj uzajamnosti (npr. atipični socijalni pristup, neuspjeh u održavanju konverzacije, smanjeno dijeljenje interesa i emocija, nedostatno iniciranje socijalnih interakcija, osiromašena socijalna imitacija)
- nedostatci u neverbalnim komunikacijskim ponašanjima koja se koriste u socijalnim interakcijama (npr. atipičnosti u socijalnoj upotrebi kontakta očima i posture tijela, nedostatci u razumijevanju i korištenju gesti, atipičnosti u visini, brzini, intonaciji, prozodiji govora)
- nedostatci u razvoju, održavanju i razumijevanju odnosa prikladnih za razvojnu razinu (npr. teškoće u prilagođavanju ponašanja različitim socijalnim kontekstima, teškoće u dijeljenju imaginacijske igre, teškoće u sklapanju prijateljstava, nedostatak interesa za druge)
Kako se očituju teškoće u socijalnoj komunikaciji?
Osobe pokazuju značajne teškoće pri verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji za socijalne svrhe. Usvojena je jezična forma, ali ne i način uporabe jezika.
Prisutna su odstupanja u sposobnosti da se učinkovito komunicira, održava socijalne odnose, surađuje i bude akademski i poslovno uspješan.