Poremećaji glasa karakterizirani su abnormalnom proizvodnjom i/ili odsustvom kvalitete glasa, glasnoće, visine rezonancije i/ili trajanja koje je neprikladno za dob ili spol pojedinca.
Poremećaji glasa javljaju se u oko 3-9 % opće populacije, u dječjoj i odrasloj dobi. Kada se glas promijeni nagore, kažemo da je disfoničan ili promukao.
Glas je disfoničan kada odstupa od zdravoga glasa, odnosno kada postoje promjene u vokalnim parametrima koje ometaju komunikaciju. Također, disfonija ili promuklost najčešći je poremećaj glasa u dječjoj dobi.
Uzroci disfonija u dječjoj dobi mogu se podijeliti u četiri kategorije:
- organski uzroci*,
- organske promjene kao rezultat zloupotrebe glasa,
- funkcionalni uzroci**,
- faktori koji doprinose nastajanju oštećenja glasa.
*Organski uzroci: ukoliko je uzrok anatomske prirode, neka fiziološka bolest ili oštećenje strukture grkljana
**Funkcionalni uzroci: oboljenja glasa koja u osnovi imaju poremećenu funkciju fonacije uzrokovanu pogrešnom i neadekvatnom upotrebom fonacijskog aparata (zloupotreba glasa: vrištanje, vikanje, nedovoljna hidratacija)
Problemi s glasom, nerijetko su, nažalost, prihvaćeni kao način na koji osobe govore. Međutim, oni su ozbiljna stanja koju rješavaju stručnjaci.
Izvori literature: Verdolini, K., Ramig, L. (2001): Review: Occupational risks for voice problems, Logopedics Phoniatrics Vocology Journal, 26, 37–46; Bolfan Stošić, N., Rončević Kolarić, A. (2006): Osobine glasa odgajateljica, nastavnica i profesorica u odnosu na profesionalni staž, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 42, 1, 31-38; Definitions of Communication Disorders and Variations. American Speech-Language-Hearing Association, http://www.asha.org/policy/RP1993-00208/