Selektivni mutizam, prema petom izdanju priručnika (DSM-V, Američka psihijatrijska udruga, 2014), spada pod skupinu anksioznih poremećaja.
Djeca pokazuju veoma različita ponašanja, ali se neka obilježja ponavljaju:
- Djeca perzistiraju u šutnji s određenim odraslim osobama (ili djecom) izvan svog doma
- Razvijaju neverbalne strategije za realizaciju svojih potreba i da postignu što žele
- Djeluju stidljivo i osjetljivo, ali i oprezno i tvrdoglavo
- Kod odraslih izazivaju jake osjećaje ljutnje i frustracije
Kombinacija uzročnih čimbenika dovodi do različitih slika poremećaja . Većina studija pokazuje incidenciju između 2-18 na 10 000 osoba, a znatno veća učestalost javlja se u djevojčica. Selektivni mutizam najčešće se javlja između 3 i 5 godina ili u vrijeme polaska u školu; povezan je s prijelazima u djetetovom životu.
- Iako neki uzroci mogu biti povezani s nasljeđem (npr. strašljivost, zakočeni temperament), uvijek postoji i transmisija tih obilježja kroz okolinski (odgojni) utjecaj.
Porijeklo problema je obično u vrlo ranom djetinjstvu, a intervenira se u školsko doba što je kasno! Ako dijete ne govori 2-3 mjeseca, to je trenutak kada treba otvoreno porazgovarati sa stručnjakom!!
Osnovni čimbenik u donošenju odluke za intervenciju treba biti procijenjeni učinak selektivnog mutizma na sve aspekte djetetovog razvoja – osobito na sposobnost djeteta da se potpuno uključi u socijalne i edukacijske interakcije u vrtiću odnosno školi (Powell i Dalley, 1995).