U hrvatskom istraživačkom prostoru u specifične teškoće učenja ubrajaju se disleksija, disgrafija, diskalkulija.
DSM – 5 (Američka psihijatrijska udruga, 2014) navodi prevalenciju specifičnog poremećaja učenja od 5 do 15% među djecom u školskoj dobi u različitim jezicima i kulturama. Prevalencija u odraslih je nepoznata, ali se pretpostavlja oko 4%. Omjer dječaka i djevojčica je 3:1.
Najčešći uzroci koji se mogu izdvojiti su:
- genetički čimbenici
- neurološki čimbenici
- specifične kognitivne sposobnosti i vještine (fonološka svjesnost, brzo imenovanje)
- perceptivne teškoće u vizualnom području
- teškoće vezane uz stil učenja i neučinkovito poučavanje (neusklađeno s potrebama učenika)
Disleksija
Disleksija je specifična teškoća učenja koja uglavnom pogađa razvoj pismenosti i jezične vještine. Prisutna je od rođenja i ima cjeloživotne posljedice. Obilježena je teškoćama u fonološkoj obradi, brzom imenovanju, radnom pamćenju, brzini obrade i automatizaciji vještina koje nisu usklađene s ostalim kognitivnim sposobnostima. Konvencionalne metode poduke ne daju dobre rezultate, no intervencijski postupci, pomoć informacijske tehnologije i savjetodavna podrška mogu ublažiti učinke.
Definicije uobičajeno ističu slabe strane osoba s disleksijom:
- čitanje i pisanje s mnogo grešaka ili vrlo sporo
- nerazumijevanje pročitanog
- umor u situacijama čitanja i pisanja
- nemogućnost organiziranja misli tijekom pisanja
- lošije verbalno pamćenje
No, profil osoba s disleksijom sadrži i jake strane:
- dobar predodžbeni kapacitet
- originalnost i kreativnost
- dobre sposobnosti vizualizacije
- “umjetnički” način razmišljanja
Disgrafija
Disgrafija je teškoća učenja koja pogađa vještinu pisanja. Očituje se teškoćama u spellingu, lošem rukopisu i problemima oblikovanja misli u pisanoj formi. Budući da pisanje zahtijeva složene razine motoričke i informacijske obrade, podatak da učenik ima disgrafiju nije dostatan. Naime, učenici s poremećajima u pisanju će trebati posebne uvjete i prilagodbe tijekom učenja kao i dodatno uvježbavanje da bi dosegli odgovarajuću razinu pisanja.
Osoba s disgrafijom može pisati u suprotnom smjeru, imati problema u prisjećanju kako izgledaju ili kako se oblikuju grafemi. Može se teško prisjećati kada koristiti koja vrsta grafema (tzv. mala i velika slova). Može ispuštati riječi u pisanju ili pisati ih uz niz grešaka.
Diskalkulija
Razvojna diskalkulija je specifična teškoća učenja koju obilježavaju problemi u usvajanju temeljnih aritmetičkih vještina, obradi brojevnih veličina i točnom i fluentnom računanju. Ove teškoće trebaju biti značajno ispod onoga što se očekuje za kronološku dob i nisu posljedica neodgovarajuće poduke niti intelektualnih teškoća.
Diskalkulija je stanje koje se odražava na sposobnost stjecanja matematičkih vještina. Učenici s diskalkulijom mogu imati teškoća u razumijevanju jednostavnih brojevnih koncepata, nedostatak intuitivnog osjećaja za brojeve i teškoće s učenjem numeričkih činjenica i procedura. Čak i kada dođu do točnog odgovora i koriste ispravne metode, učenici s diskalkulijom mogu to raditi automatski i bez povjerenja.
Specifični poremećaj učenja može se dijagnosticirati samo nakon početka formalnog obrazovanja!
Izvor: prof.dr.sc. Mirjana Lenček: Specifične teškoće učenja (skripta)