Specifične teškoće učenja su disleksija, disgrafija i diskalkulija.
Učenici sa specifičnim teškoćama učenja pokazuju teškoće u jednom ili više područja, a to mogu biti pažnja, shvaćanje, obrada, pamćenje, komunikacija, čitanje, pisanje, računanje, koordinacija, socijalnoj kompetencija, emocionalno sazrijevanje. Bitno je naglasiti kako su kod ovakvih učenika isključeni problemi učenja koji su primarno rezultat vidnih, slušnih, motoričkih ili emocionalnih teškoća, intelektualnih teškoća te kulturalne ili socijalne depriviranosti.
Ono što je bitno naglasiti je kako ovakva djeca mogu ovladati SVIM sadržajima ako im se oni učine jezično prohodnima. To znači kako je potrebno provesti odgovarajuće metodičke prilagodbe koje iziskuju vrijeme i trud, ali su iznimno korisne za svu djecu!
U prvom članku savjetovali smo učiteljima kako je uvijek bitno planirati izvedbeni okvir nastavne jedinice. Naime, bitno je početi s predraspravom koja će dati uvid u djetetovo znanje, a zatim krenuti na nove sadržaje.
Nadalje, upute i zadaci trebaju biti rečeni na primjeren i jasan način. Upravo će to omogućiti učeniku sa specifičnim teškoćama učenja lakše praćenje nastave i usvajanje gradiva. Ne zaboravimo, poučavanje treba imati jasnu odrednicu ZAŠTO se nešto uči i ČEMU će to znanje učeniku služiti. Upravo zato i zadaci trebaju biti svrsishodni i važni.
U ovom članku prikazat ćemo kako kombinirati više aktivnosti kojima potičemo učenike na sudjelovanje te savjetovati kako djeci s ovom vrstom teškoća olakšati pisanje zadaća i ispita.
Kombinirajte različite vrste aktivnosti
Ne zaboravite kako postoje i drugi načini kako ispuniti nastavu osim vlastitog predavanja. Djeca, ali i odrasli, imaju ograničenu pažnju što znači da na sadržaj mogu biti aktivno usredotočeni oko 15 minuta. Upravo iz tog razloga, dobro je, nizom drugih aktivnosti koje su usmjerene na isti sadržaj, moći prenijeti nova znanja i vještine. Upotrebljavajte različite aktivnosti kojima ćete potaknuti učenike na sudjelovanje:
– izrada postera
– igranje uloga
– igre kviza
– terenska nastava
– rad u paru
– nadopunjavanje tablica i sl.
Kada se radi u grupama, iznimno je važno skupinu prilagoditi djetetu sa specifičnim teškoćama učenja. Dijete se u skupini treba osjećati dobro i ugodno. Također, treba moći pokazati svoje vještine i znanja.
Npr. ukoliko želite primijeniti metodu slagalice u kojoj svaka skupina ima određeni dio teksta koji obrađuje, a na kraju sata jedan predstavnik cijeli razred poučava predstavljajući osnovne dijelove svoga teksta, nije dobro da dijete s disleksijom bude zapisivač. Međutim, ono može (i treba) iznijeti svoje ideje i diskutirati o njima s drugima.
Pisanje zadaća i ispita
Djetetu sa specifičnim teškoćama učenja važno je osigurati više vremena prilikom pisanja ispita.
Međutim, nije dovoljno samo produljiti vrijeme. Treba učenika poučiti kako da to vrijeme efikasno iskoristi. Poznato je pravilo 3P: Planiranje, Pisanje i Provjeravanje.
Također, morate razumjeti kako se djeca sa specifičnim teškoćama učenja ponekad ne mogu istovremeno usmjeriti i na pravopis i na sadržaj. Ukoliko je zadatak pisanje eseja, onda zanemarite pravopisj. Međutim, ako želite izvježbati pravopis, možete zadati djetetu da ponovno prepiše esej u kojem je sadržaj dostignut.
Za kraj, obavezno dajte povratnu informaciju. Svatko ima potrebu znati koliko je bio uspješan u nečemu. Ali, i tu treba biti pažljiv. Loše povratne informacije pred cijelim razredom jako loše utječu na svu djecu, bez obzira na prisutnost ili odsutnost teškoće.
Potrudite se osigurati učeniku povratnu informaciju u pravo vrijeme i na pravom mjestu.
Izvor:
Kuvač Kraljević, J., Peretić, M. (2015): Obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama- Čakovec: ACT PRINTLAB.
Lenček, M., Blaži, D., Ivšac J. (2007): Specifične teškoće učenja: osvrt na probleme u jeziku, čitanju i pisanju. Magistra Iadertina, 2 (2). 107-121.
Reid, G. (2013): Disleksija- potpuni vodič za roditelje i one koji im pomažu. Jastrebarsko: Naklada Slap.
