Što je moždani udar?
Moždani udar je termin s kojim se danas sve češće susrećemo. Način života 21. stoljeća vrlo je užurban, nerijetko praćen nezdravom prehranom i stresan, a sve to za posljedicu ima povećanu incidenciju moždanih udara kod ljudi sve mlađe dobi. Do prije desetak godina moždani udar se uglavnom vezivao uz stariju životnu dob, no danas smo svjedoci pojavnosti moždanog udara u sve mlađoj populaciji. No, što je zapravo moždani udar? U znanstvenoj literaturi nalazimo objašnjenje kako je to rapidni gubitak moždane funkcije zbog poremećaja dotoka krvi u mozak. Takvo stanje može nastati zbog prekida dotoka krvi nastalog blokadom krvne žile (tromb) ili zbog puknuća krvne žile i posljedičnog izlijevanja krvi u okolno tkivo.
Na što se odnosi gubitak moždane funkcije? Naime, svaki dio mozga odgovoran je za neku specifičnu funkciju. Na primjer, ako je moždani udar lokaliziran u lijevoj moždanoj polutci, možemo očekivati deficite u govoru osobe te slabost desne strane tijela. Napretkom tehnologije i medicine danas znamo da nije sve tako jednostavno te da je za neke tjelesne i kognitivne funkcije zaslužno više različitih moždanih struktura koje se čak niti ne nalaze u istoj moždanoj polutci. Iako se nekima čini da je jednostavnije kada za jednu funkciju imamo jedno precizno područje, u logopedskoj struci i drugim rehabilitacijskim znanostima puno dobivamo znajući da to nije tako. Pitate se zašto? Uzmimo za primjer govor. Kod nekih pacijenata mogućnost govora može nakon moždanog udara biti znatno pogođena. No, pravovremena rehabilitacija može u velikoj mjeri taj deficit ublažiti upravo zbog toga što se na vrijeme krenu poticati različiti dijelovi mozga koji direktno ili indirektno sudjeluju u procesu govora.
[symple_column size=”one-half” position=”first” fade_in=”false”]
Intenzivna skrb – zašto logoped?
Nakon proživljenog moždanog udara, pacijenti su najčešće smješteni u jedinicu intenzivne skrbi zbog potrebe za povećanim i stalnim praćenjem od strane medicinskog osoblja. Iako uz jedinicu intenzivne skrbi vezujemo one najteže medicinske slučajeve, ona je također i mjesto liječenja onih pacijenata kojima prijeti ponovno ponavljanje moždanog udara. U kategoriju pacijenata čije je stanje potencijalno reverzibilno spadaju i pacijenti oboljeli od moždanog udara. Uz pravovremeno liječenje i rehabilitaciju započetu unutar 24 sata nakon moždanog udara, vjerojatnost pozitivnih ishoda daleko je veća. Medicinsko osoblje se najprije pobrine za zbrinjavanje vitalnih funkcija bolesnika i normaliziranje istih, a u idealnom slučaju odmah po zbrinjavanju vitalnih funkcija trebala bi započeti logopedska rehabilitacija. Mnogim obiteljima nije odmah jasno zašto se inzistira da logoped krene s radom već u tako ranom periodu. Naime, moždani udar bi se mogao usporediti s velikim uraganom koji pogodi mozak. Nakon njega ostane nered i kaos koji treba na neki način ‘pospremiti’. To je u ranoj fazi zadaća logopeda. On pomno izabranim stimulacijama ponovno dovodi moždane funkcije u red, pokušavajući maksimalno iskoristiti sve dijelove mozga. Upravo iz tog razloga se najviše napretka vidi u toj ranoj fazi rehabilitacije, kada je sve još relativno fragilno. Iz dana u dan logoped određuje kratkoročne ciljeve koje može lako evaluirati i time vidjeti pomak. Uz govor i jezik, logoped u suradnji s nutricionistom i liječnikom određuje konzistenciju hrane koju će pacijent uzimati ovisno o mogućnostima gutanja koje je ispitao, vježba strukture koje sudjeluju u gutanju i s poboljšanjem modificira konzistenciju kako bi se pacijent što više vratio u stanje prije udara. [/symple_column]
Što očekivati?
Jednom kada se moždani udar dogodi osobi, njime nije zahvaćena samo ta osoba, već i svi njezini bližnji. Rehabilitacija posljedica moždanog udara može biti dugotrajan i zamoran proces. Napredak se često ne vidi od danas do sutra. Iz tog razloga obitelj bolesnika bi trebala biti unaprijed svjesna s čime se njihov bližnji nosi i u tome mu biti najveća podrška. U razgovoru s multidisciplinarnim timom (liječnik neurolog, fizioterapeut, nutricionist, logoped, psiholog) koji se bavi ovakvom tematikom, obitelji će biti objašnjeno što sve mogu i sami raditi kako bi pomogli bolesniku. Ciljevi trebaju biti postavljeni realno i tako da se iskoristi maksimum svakog pacijenta. Važno je da je obitelj maksimalno uključena u proces rehabilitacije i da u svakom trenutku zna na čemu logoped radi s pacijentom. Na taj način ostvaruje se otvoren odnos između terapeuta i obitelji kojim se uzastopno dijele informacije, savjeti, iskustva i pomoć.
Autor: Lara Pilepić
