Rana pismenost – što je i zašto je bitna?

Roditelji Roditelji - novosti Učitelji - novosti Za logopede

Rana pismenost je odnosi se na preduvjete – sposobnosti i vještine bitne za ovladavanje čitanjem, a koje dijete stječe rano u životu, prije nego što započne formalni oblik poduke. Obuhvaća više komponenti – fonološku svjesnost, imenovanje slova, koncept o tisku, pripovijedanje, rječnik, predvještine pisanja.

Proces usvajanja pismenosti kreće puno prije djetetovog susreta sa školskim klupama te već u njih djeca sjedaju s različitim razinama spremnosti za čitanje ovisno o samim djetetovim karakteristikama, ranim iskustvima u vrtiću i kući, čestotnosti susreta sa slikovnicama itd. Prema nekim autorima ovaj proces započinje još u prvoj godini života kada se naziva izranjajuća pismenost, a odnosi se na djetetov spontani interes za pisani sadržaj kroz koji se djeca postupno i nehotice upoznaju s pisanim jezikom i strukturom teksta. Naravno, dob pojavljivanja izranjajuće pismenosti ovisi o tome koliko je dijete izloženo pismenom materijalu i tu leži vrijednost slikovnica, knjiga i zajedničkog čitanja. Već u ovoj ranoj dobi možemo dijete početi pripremati za razdoblje rane pismenosti, i to na obostrano ugodan i zabavan način.

Nakon razdoblja izranjajuće pismenosti dijete ulazi u razdoblje rane pismenosti. Rana pismenost odnosi se na sposobnosti i vještine koji su preduvjeti za ovladavanje čitanje, a koje dijete stječe prije polaska u školu. Više je komponenti koje logopedi promatraju u sklopu rane pismenosti, a u nastavku donosimo njihov pregled.

Fonološka svjesnost

Fonološka svjesnost pojam je kojim se logopedi često koriste, no što to zapravo znači? Riječ je o jednoj od najvažnijih komponenti u razvoju čitanja, a grubo rečeno odnosi se na svjesnost da jezik ima svoju unutrašnju strukturu. To znači shvaćanje da rečenicu možemo podijeliti na riječi, riječi na slogove i pojedinačna slova (glasove) i shvaćanje rime. Ne razvija se naglo i po principu ,,sve ili ništa”, već dijete prvo razvija svjesnost o većim jedinicama (riječima) te se kreće prema manji (slogovi, glasovi). Tako bi već od četverogodišnjeg djeteta očekujemo da će moći prepoznavati i proizvoditi rimu, raščlanjivati rečenicu na riječi i uz pomoć lupkanja odrediti koliko ima slogova u riječi. Od petogodišnjaka očekujemo da će moći riječi rastaviti na slogove te prepoznati riječ koja je rastavljena na slogove te da će moći kratke riječi rastaviti na pojedinačne glasove (slova). U dobi od šest godina očekujemo da dijete neće imati nikakvih problema s rastavljanjem riječi na pojedinačne glasove i sastavljanjem riječi koja je rastavljena na glasove. Pravovremena usvojenost i razvijenost fonološke svjesnosti u ranom predškolskom razdoblju će uvelike olakšati i ubrzati usvajanje čitanja i pisanja, a ako nije usvojena vrlo će vjerojatni biti nagovještaj budućih teškoća s čitanjem u školskom razdoblju.

Imenovanje slova

Prije usvajanja čitanja djeca moraju usvojiti vezu slovo-glas, odnosno moraju shvatiti da svaki pojedinačni glas iz govorenog jezika ima svoj korespondent u zapisu (slovo). Stoga, poučavanje djeteta vještini imenovanja slova i te povezanosti slovo-glas koristit će razvoju rane pismenosti, a posljedično i uspjehu u čitanju. Dodatno, učenje slova bitno je jer često kod djeteta ono budi interes za čitanje i sricanje. Naravno, to ne znači da dijete vrtićke dobi slovima treba podučavati na način kako se to radi u školi, već je dobro to raditi kroz pjesmice, recitacije, izloženost slovima abecede u vrtiću te kroz igre s roditeljima. Pri tome ne valja istovremeno učiti i velika i mala tiskana slova, već započeti samo s velikima jer se ona lakše raspoznaju. Prema istraživanjima u ovom području, od djece bismo mogli očekivati da znaju prepoznati sva slova u dobi od četiri godine, a djetetova sposobnost da prepozna slova u dobi od pet godina može u potpunosti predvidjeti hoće li u školi imati teškoće s čitanjem.  S radom na imenovanju slova, ako se već prije nije pojavilo, dobro je započeti u predškolskom razdoblju.

Koncept o tisku

Koncept o tisku odnosi se na konvencije o tisku koje se mogu razumjeti i bez čitanja, npr. gdje se nalazi naslov, da se tekst čita s lijeva na desno, što se s knjigama radi, što se sve može čitati, gdje počinjemo čitati, uloge ilustracija itd. Temeljna se znanja tu odnose na to da su knjige ,,zapisani jezik”, da čitanjem i pisanjem čuvamo i komuniciramo značenje te da ih možemo koristiti u različite svrhe (TV oglasi, namirnice za kupnju, poruke…). Razvoj koncepta o tisku uvelike ovisi o okolini u kojoj dijete odrasta, neka djeca susreću se sa slikovnicama svakodnevno i one su uklopljene u njihove dnevne rutine, a neka djeca iskuse svega nekoliko minuta čitanja slikovnica u godini. Djeca koja kreću u školu s malo takvih iskustava su u nepovoljnijoj početnoj poziciji u odnosu na vršnjake koji i imaju mnogo. Upravo djetetova pažnja usmjerena na tisak i zasićenost okoline tiskom predstavlja prvi i ključni korak djeteta prema čitanju. Stoga, djecu ovim vještinama treba podučavati, a to je nabolje činiti kroz zajedničko čitanje u kućnom okruženju (roditelj i dijete) koje za dijete postavlja model za čitanje i podučava dijete ranoj pismenosti.

Pripovijedanje

Jedna od temeljnih vještina za čitalačke sposobnosti je propovijedanje te je ono direktno povezano s kasnijim uspjehom u čitanju. Mnogo je faktora o kojima pri pripovijedanju moramo voditi računa, a od njih je najvažnija je pripovjedačeva svijest o tome da sugovornik ne zna događaj ili temu o kojoj se pripovijeda te mu on mora dati sve informacije na razumljiv način. Tijekom predškolskih godina djeca uče da priče imaju svoj uvod, vrhunac i zaključak te im to znanje pomaže i kad samo moraju nešto prepričati. Od djece očekujemo da mogu pripovijedati priče s osnovnim narativnim strukturama između dobi od 5 i 7 godina.

Rječnik

Skup riječi koje razumijemo i riječi koje koristimo nazivamo rječnikom. Pri tome će, naravno, broj riječi koje razumijemo uvijek biti veći od broja riječi koje upotrebljavamo Djeca riječi usvajaju spontano, a broj riječi koje će usvojiti ovisi o broju riječi s kojima se susreću i koje s njima razmjenjuju roditelji i okolina. Osim razgovora, aktivnost od velike važnosti za razvoj rječnika jest čitanje slikovnica. Kad govorimo o čitanju slikovnica vodimo se principom ,,više je više” jer je zaista riječ o aktivnosti od neprocjenjive vrijednosti za djetetov razvoj. U rječničkom aspektu, najveći se napredak događa upravo kad je jezik kojim je slikovnica pisana prilagođen djetetovoj dobi, tj. kad je slikovnica pisana jezikom koji je tek blago iznad djetetove razine jezične zrelosti. Pri tome vrijednost čitanja slikovnica ne leži isključivo u čitanju, već i uživanje u slikovnicama, osvrtanje na priču, značenje, ilustracije. Tijekom i nakon čitanja, dobro je kroz razgovor s djetetom povezati ideje u priči sa stvarnim životom te djecu poticati da i sami istražuju slikovnicu. Poznavanje riječi važno je i za čitanje, jer što bolje razumijemo riječi unutar teksta bolje ćemo i razumjeti sam tekst. Možemo reći da je veza između veličine rječnika i razumijevanja pročitanog teksta uzajamna – čitanjem bogatimo rječnik, a veličina rječnika utječe na razumijevanje pročitanog.

Predvještine pisanja

Prije nego što dijete počne formalno pisati slova, ono pokušava pisati na različite načine – šaranjem, crtanjem, izvedbom oblika kojima oponaša slova i sl. Iako se danas zbog napretka tehnologije može učiniti da je pisanje rukom vještina koja gubi na vrijednosti, neupitno je da će djeca svejedno veći dio svog školovanja provesti upravo pišući te da je riječ o vještini čije zapostavljanje može dovesti do manje napretka. Spremnost djeteta na pisanje varira, neka su djeca spremna u dobi od 4 godine, a neka u dobi od 5 ili 6 godina. Treba uvažavati različite razine spremnosti jer forsiranje djece koja za pisanje nisu spremna može ih obeshrabriti ili čak dovesti do razvoja loših navika vezanih za pisanje koje će kasnije biti teško ispraviti. Prije nego dijete podučavamo pisanju, ono bi trebalo savladati izvođene okomite, horizontalne i kosih linija, križa, kosog križa (X), kruga, kvadrata i trokuta. Ovladavanje ovim oblicima očekuje se kroz petu godinu, te s oko pet godina većina djece zna napisati svoje ime i barem pet slova.

IZVORI

Martinović, I. (2016). Rana pismenost kod petogodišnjaka i šestogodišnjaka (Doctoral dissertation, University of Zagreb. Faculty of Education and Rehabilitation Sciences).

Lenček, M., & Užarević, M. (2016). Rana pismenost-vrijednost procjene. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja52(2), 42-59.

Ivšac Pavliša, J., & Lenček, M. (2011). Fonološke vještine i fonološko pamćenje: neke razlike između djece urednoga jezičnoga razvoja, djece s perinatalnim oštećenjem mozga i djece s posebnim jezičnim teškoćama kao temeljni prediktor čitanja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja47(1), 1-16.