Razlike između artikulacijskih i fonoloških poremećaja

Odgojitelji Roditeljske priče Učitelji - novosti

Autorice: Anđela Bučević i Ana-Marija Dragičević
Sigurno ste se do sada susreli s djetetom koje krivo izgovara pojedini glas, pa je tako ŠUMA bila TUMA, a MAŠNA – MAĆNA. Međutim, jeste li ikada primijetili dijete koje nesustavno (”bez pravila”) griješi u izgovoru nekog glasa? Primjerice, riječ ZVONO izgovara kao SVONO, ali riječ KOZA izgovara pravilno.
U prošlosti se smatralo kako je  krivi izgovor pojedinog glasa ili skupine glasova rezultat isključivo motoričke nezrelosti artikulacijskog (izgovornog) sustava, odnosno, nemogućnosti djeteta da na pravi način postavi govorne organe u adekvatan položaj za izgovor. Upravo se takva nemogućnost izgovora pojedinog glasa ili skupine glasova smatra artikulacijskim poremećajem. Pri tom je važno naglasiti da svaki glas ima svoj dobni interval u kojem se pojavljuje. Naravno, svako dijete je individua i ima poseban govorno-jezični razvoj, ali određeni okviri vrijede za svu djecu. Prema tome, ako dijete od 4 godine ne izgovara glas R, nećemo ga svrstati u okvir poremećaja iz razloga što se do 5,5 godina tolerira njegovo usvajanje. Postoje tri tipa artikulacijskih pogrešaka koje djeca čine, a to su:

  • Omisije ( izostavljanja glasova) – IBA – RIBA
  • Supstitucije (zamjene glasova) – JUKA – RUKA
  • Distorzije ( iskrivljeni izgovor) – umekšani izgovor glasova

Od 70-ih godina 20. stoljeća nastale su nove ideje o uzroku krivog izgovora. Tada se prvi put spominje pojam fonoloških poremećaja. U širem smislu navedeni poremećaj svrstava se u skupinu jezičnih poremećaja, budući da je fonologija uz morfologiju, semantiku, sintaksu i pragmatiku jedna od sastavnica jezika.  Prema različitim istraživanjima uzrok fonološkog poremećaja je pogrešna percepcija određenog glasa ili glasova zbog čega dijete ima krivu predodžbu tog glasa što za posljedicu ima pogrešan izgovor.
Da bi pobliže objasnili razliku između artikulacijskih i fonoloških poremećaja, izdvojili smo najvažnije:

FONOLOŠKI POREMEĆAJ ARTIKULACIJSKI POREMEĆAJ
Djeca imaju više pogrešaka u izgovoru što dovodi do slabije razumljivosti govora Djeca pogrešno izgovaraju jedan glas ili skupinu glasova (najčešće S,Z,C odnosno Š,Ž,Č)
Pojedini glas mogu proizvesti, ali ga ne znaju pravilno upotrijebiti u riječi, najčešće jer ga ne uočavaju
 
Pogrešno izgovaraju glas u svim pozicijama u riječi zbog nespretnosti artikulatora
Najčešće imaju problema i s drugim jezičnim sastavnicama Nemaju jezičnih teškoća
Javljaju se u ranoj dobi i često ostaju u školskoj dobi Javljaju se u ranoj dobi, uspješno se korigiraju u terapiji

 
Moguća je i pojava oba poremećaja, što nazivamo artikulacijsko – fonološkim poremećajem. U tom slučaju kod djece postoji motorička nespretnost, ali i pogrešna percepcija glasa.
Zadaća logopeda je dijagnostika i terapija navedenih poremećaja, ali od ključne važnosti je suradnja roditelja koji najviše vremena provedu sa svojom djecom te samim time najranije mogu uočiti potencijalni problem.
 
Izvor:
prof.dr.sc. D. Blaži. Fonološki poremećaji, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb.
 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)