Razlike između poremećaja iz spektra autizma i poremećaja socijalne komunikacije

Za logopede

Autori: Anđela Bučević i Ana- Marija Dragičević
Ovaj članak napisan je kako bi se prikazale razlike između poremećaja socijalne komunikacije i poremećaja iz spektra autizma.  Naime, vrlo često navedenu dijagnozu povezuje se s Poremećajem iz spektra autizma ( PSA), međutim, postoje jasne razlike između dva spomenuta poremećaja.
Poremećaj socijalne komunikacije definiran je kao:
Trajni nedostatak u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama prisutan kroz različite kontekste koji ne uključuje opća razvojna kašnjenja.
Očituje se kroz sljedeće dijagnostičke kriterije:
A) Prisutne su trajne teškoće u socijalnoj uporabi verbalne i neverbalne komunikacije koje se iskazuje sljedećim:
 

  • Nedostatci u korištenju komunikacije u socijalne svrhe, kao što je pozdravljanje i dijeljenje informacija, na način koji je primjeren za socijalni kontekst
  • Teškoće u prilagodbi komunikacije s obzirom na potrebe sugovornika, kao što su; neprilagođavanje govora u učionici u odnosu na igralište, u razgovoru  s djetetom u odnosu na odraslu osobu te uporaba pretjerano formalnog jezika
  • Teškoće u slijeđenju pravila razgovora i pričanja priča, u turn-takingu (razmjena komunikacijskih uloga), u preoblikovanju fraze prilikom nerazumijevanja poruke te nedostatna  uporaba verbalnih i neverbalnih signala u komunikaciji
  • Teškoće razumijevanja nečeg što nije eksplicitno rečeno, odnosno teškoće razumijevanja nedoslovnog značenja, (idioma, humora,  metafora, višestrukih značenja koja ovise o kontekstu i interpretaciji)

 
Poremećaj iz spektra autizma ( PSA) neurorazvojni je poremećaj s početkom javljanja simptoma u ranom djetinjstvu.  Podaci o učestalosti poremećaja ukazuju kako se poremećaj pojavljuje kod  14,7 od  1 000 (1 na 68) djece dobi od 8 godina.
Ovaj poremećaj definiraju sljedeće  kategorije kriterija:
A) Prisutne su trajne teškoće u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama unutar različitih konteksta, koje se očituju na sljedeći način:
 

  1. Nedostatci u socijalno-emocionalnom reciprocitetu koji uključuju neuobičajeni socijalni pristup, nemogućnost komunikacijske razmjene, smanjenu podjelu interesa i emocija te nemogućnosti započinjanja ili odgovora na socijalne interakcije.
  2. Nedostatci u neverbalnoj komunikacij- primjerice, slabo integrirana verbalna i neverbalna komunikacija, smanjen kontakt očima, nedostatak facijalne ekspresije  i govora tijela ili teškoće razumijevanja i uporabe gesti
  3. Nedostatci u razvoju, održavanju i razumijevanju odnosa koji uključuju teškoće prilagodbe ponašanja kako bi odgovaralo socijalnom kontekstu, teškoće u dijeljenju prilikom simboličke igre i stvaranja prijateljstva te nedostatak interesa za vršnjake

Stupanj poremećaja određen je teškoćama u socijalnoj komunikaciji i ograničenim ponavljajućim uzorcima ponašanja.
B) Prisutni su i ograničeni, ponavljajući uzorci ponašanja, interesa i aktivnosti koji se očituju u najmanje dva od sljedećih primjera:
 

  1. Stereotipne ili ponavljajuće kretnje, uporaba objekata ili govor ( na primjer: jednostavne motoričke stereotipije, poravnavanje igračaka ili okretanje predmeta, eholalija, idiosinkratske fraze)
  2. Inzistiranje na istim obrascima, nefleksibilnost po pitanju rutine ili ritualizirani uzorci verbalnog i neverbalnog ponašnja ( na primjer: frustracije na male promjene, teškoće tranzicije, rigidni obrasci razmišljanja, rituali pozdravljanja, potreba za jedenjem iste hrane svaki dan)
  3. Veoma ograničeni, fiksirani interesi neobično jakog intenziteta ili fokusa (na primjer: snažna veza ili opsjednutost neobičnim predmetima, pretjerano ograničeni interes u kojem ustraju).
  4. Hiper ili hiporeaktivnost na senzorni podražaj ili neobičan interes za senzoričke podražaje u okruženju (na primjer:  indiferentnost prema boli ili temperaturi, pretjerana reakcija na određene zvukove ili teksture, pretjerano njušenje ili dodirivanje predmeta, vizualna fascinacija svjetlima ili pokretom)

 
Postoje i dijagnostički kriteriji koji su zajednički za dva navedena poremećaja pa iz tog razloga njihovo izjednačavanje i ne čudi. Navedeni kriteriji su sljedeći:

  • Prisutne su teškoće koje rezultiraju funkcionalnim ograničenjima u efektivnoj komunikaciji, socijalnoj uključenosti i odnosima, akademskom uspjehu te profesionalnoj učinkovitosti .
  • Simptomi se javljaju u ranom razvojnom razdoblju ( iako nedostatci ne moraju biti očiti prije nego što zahtjevi socijalne komunikacije ne pređu ograničene kapacitete djeteta).
  • Simptomi se ne mogu pripisati medicinskom ili neurološkom stanju ili smanjenim sposobnostima u jezičnim vještinama i ne mogu se pripisati intelektualnim teškoćama, globalnom razvojnom kašnjenju ili nekom drugom psihičkom poremećaju.

Međutim, unatoč zajedničkim obilježjima i svim sličnostima, u konačnici se ipak radi o dva zasebna poremećaja koja iziskuju i različit pristup stručnjaka te različite ciljeve terapije.
Iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM-V)
 
 
 
 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *