Segregacija, integracija i inkluzija- što je što?

Odgojitelji Roditelji Roditelji - novosti
HIJERARHIJA DJEČJIH PRAVA NE POSTOJI!
Sva prava su jednako vrijedna i potrebna da bi se dijete razvilo u psihofizički cjelovitu osobu.
                                                                                                  (Konvencija o pravima djeteta, 1989.)

Prema Državnom pedagoškom standardu predškolskog odgoja i naobrazbe djeca s teškoćama u razvoju (TUR) su:

  • djeca oštećenoga vida;
  • djeca oštećenoga sluha;
  • djeca s poremećajima govorno-glasovne komunikacije;
  • djeca s promjenama u ličnosti uvjetovanim organskim čimbenicima ili psihozom;
  • djeca s poremećajima u ponašanju;
  • djeca s motoričkim oštećenjima;
  • djeca sa smanjenim intelektualnim sposobnostima (djeca s mentalnom retardacijom);
  • djeca s autizmom;
  • djeca s višestrukim teškoćama u razvoju;
  • zdravstvene teškoće i neurološka oštećenja (dijabetes, astma, bolesti srca, alergije, epilepsija i slično).

Postoji nekoliko mogućnosti koji se nude u kontekstu odgoja i obrazovanja djece s TUR u ustanovama predškolskog odgoja. To su:

  1. SEGREGACIJA
  2. INTEGRACIJA
  3. INKLUZIJA

Segregacija:

  • odvajanje djece iz društvene sredine i smještanje u posebne odgojne skupine ili ustanove sukladno njihovim primarnim oštećenjima. Sustav se­gregacije prvenstveno naglašava određe­nu poteškoću (poremećaj, disfunkcional­nost) i traži vanjsku pomoć u rješavanju problema. Istovremeno, znatan naglasak se stavlja na krug stručnog i drugog oso­blja koji trebaju djetetu pružiti potrebnu specijalističku pomoć. U ta­kvim okolnostima dijete s teškoćama u razvoju se nedovoljno aktivira oslanjaju­ći se pretežno na pomoć i podršku koja dolazi iz vanjskih institucija.

Djetetov angažman, trud i socijalna motivacija se značajno smanjuju, što dovodi do pasivizacije djeteta u velikoj mjeri.
Danas se na ovaj pedagoški pristup gleda kao na posljednju mogućnost!
 
Integracija:

  • javlja se kao suprotnost postupku izdvajanja (segregacije) djece s teškoćama u razvoju

Postupak integracije prvenstveno se odnosi na smještaj djeteta s teškoćama u razvoju u predškolsku instituciju zajedno s djecom urednog razvoja.
koncept integracije djeteta s TUR u redoviti obrazovni sustav nije na dovoljno jasan i prepoznatljiv način predvidio neophodnu transformaciju sustava u prilagođavanju potrebama svakog djeteta
 
Inkluzija:

  • zahtijeva višu razinu uvažavanja djece s teškoćama u razvoju, tretira ih kao potpuno ravnopravne sudionike u odgojno-obrazovnom procesu unutar kojeg je osigurana permanentna individualna pomoć u situacijama kada je neophodna

Za razliku od integracije kod koje je naglasak stavljen na mjesto (stanje), inkluzija se primarno veže uz proces. Ona u prvom redu ističe i naglašava različite razvojne potencijale, a manje govori o nedostacima. Inkluzivni pristup traži angažman svih sudionika (grupni napor) kako bi se isto­vremeno izišlo u susret individualnim potrebama svakog pojedinog djeteta i zahtjevima odgojno-obrazovnog sustava.
Svakom djetetu se omogućava da napreduje u razvoju u skladu sa svojim mogućnostima, te da aktivno sudjeluje u društvenom životu.
Uspješna inkluzija znači kako su SVA djeca aktivno uključena u odgojno-obrazovne aktivnosti!
 

Smjernice vrtićima kako započeti inkluziju bez obzira na vrstu teškoće:

 

  1. formirajte tim stručnjaka (odgojitelji i stručni suradnici) koji će biti odgovoran za dijete
  2. educirajte taj tim
  3. napravite prijedlog uloga i zaduženja djelatnika vrtića
  4. prepoznajite kontinuirano prepreke na koje nailazite i predlažete rješenja
  5. razvijte načela postupanja- filozofiju pristupa i ciljeve inkluzivnog vrtićkog programa
  6. omogućite razmjenu informacija unutar ustanove
  7. evaluirajte program te upotrijebite rezultate za unaprjeđenje programa
  1. postupno širite inkluzivne programe u svojoj ustanovi

 
Izvor:

  1. Pintarić Mlinar, LJ. (2014): Priručnik za razvoj inkluzivnih ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Jastrebarsko- Zagreb: Dječji vrtić Radost i Printera.
  2. Mikas, D., Roudi, B. (2012): Socijalizacija djece s teškoćama u razvoju u ustanovama predškolskog odgoja. Paediatria Croatica, 56 (1). 207- 214.
  3. Kuvač Kraljević, J., Peretić, M. (2015): Obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Čakovec: ACT PRINTLAB.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)