Senzorne razlike kod osoba s poremećajem iz spektra autizma – savjeti za učitelje

Autizam i MI Roditeljske priče Učitelji - novosti

 
Na temelju kliničkog iskustva, očito je kako osobe s autizmom doživljavaju teškoće pri obradi senzornih informacija. Osobe, dakle i djeca i učenici s poremećajem iz spektra autizma mogu biti
hiperosjetljive (pretjerano osjetljive) na senzorne podražaje, primjerice na:

  • zvuk — osobe s autizmom može uznemiravati određena glasnoća i visina zvuka,
  • vid — mogu biti ometene vizualnim informacijama/prikazima/pokretima, kontakt očima može im biti “bolan”,
  • dodir — mogu smatrati neudobnim/bolnim dodir određene teksture, kao i promjenu temperature,
  • miris — mogu smatrati neke mirise i parfeme prejakima, bez obzira na to koliko se blagi čine drugima,
  • okus — ne sviđa im se okus ničega drugoga osim vrlo blage hrane,
  • proprioceptor — često se pretjerano grubo igraju,
  • vestibularno osjetilo — osobe imaju slabu ravnotežu, ne vole stepenice, pokretne stepenice, dizala;

hipoosjetljive (nedovoljno osjetljive) na senzorne podražaje, primjerice na:

  • zvuk — sviđa im se slušanje određenih zvukova i vibracija blizu uha,
  • dodir — ne reagiraju očito na bol i ozljede,
  • vid — gledaju intenzivno u svjetlo/prikaze/predmete,
  • miris — vole određene jake mirise,
  • okus — uživaju u jakim okusima (i jestivima i nejestivima),
  • proprioceptor — nespretni su, hodaju na prstima, dodiruju predmete i igraju se s njima,
  • vestibularno osjetilo — ljuljaju se, ne mogu mirno sjediti, vole trampolin, nisu svjesni osobne sigurnosti.

 
Na određene podražaje hipoosjetljivost i hiperosjetljivost može se mijenjati iz dana u dan ili čak iz sata u sat. Ponašanje osoba sa senzornim teškoćama povezano je s osjetilnim perceptivnim teškoćama i takve osobe:

  • u stanju su obraditi na vrijeme podatke samo iz jednog osjetilnoga kanala,
  • imaju fragmentiranu/iskrivljenu percepciju predmeta, ljudi i stimulacija,
  • mogu se lako uznemiriti,
  • kad se isključe zbog senzornog preopterećenja, mogu postati pojačano “povučeni”.

 
SAVJETI ZA POMOĆ UČENIKU SA SENZORNIM TEŠKOĆAMA
Postoji niz strategija koje se mogu koristiti za pomoć učeniku sa senzornim teškoćama. Za početak, vi kao učitelj promatrajte učenika i njegovo ponašanje kako biste saznali koji su podražaji učeniku teški, koje voli ili ne voli te razgovarajte o tome s njegovom/im obitelji/skrbnicima. Gdje je moguće, uklonite uznemirujuće/ometajuće podražaje, a ako dijete bude ometeno zbog senzornih smetnji ponovno ga pažljivo i postupno uvedite u sadržaj, koristeći pristup “korak po korak”. Također, uvijek budite osjetljivi na mogućnost promjene u teškoćama senzorne obrade. Primjeri:
ZVUK- kako bi ste pomogli učeniku da kontrolira glasnoću koristite slušalice za uši, zaštitu za uši, smanjite pozadinsku buku, koristite vizualne strategije
VID- za bolje fokusiranje smanjite nered, kod prejake osjetljivosti na svjetlo koristite sunčane naočale
DODIR- upozorite učenika prije diranja, postupno desenzibilizirajte
OKUS- držite nejestive stvari izvan dosega, postupno uvedite novu hranu, probajte novu hranu kad je dijete opušteno
MIRIS- izbjegavajte jake mirise, koristite omiljene mirise kao nagradu
PROPRIOCEPTOR- razvijajte motoričke vještine putem planiranih aktivnosti
VESTIBULARNO OSJETILO- pažljivo i postupno uvedite nova iskustva, osigurajte mogućnosti za kretanje
 
Izvor:
Elizabeth Morling i Colleen O’Connell, Podrška djeci i učenicima s poremećajem iz spektra autizma (2018), EDUCA

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)