Kada govorimo o poremećaju iz spektra autizma (nadalje PSA) važno je naglasiti kako postoje znanstveno utemeljene intervencije i one koje nemaju dovoljno dubok temelj u znanosti koji pokazuje njihovu učinkovitost.
Jedna od znanstveno utemeljenih intervencija, nastala 1993. godine od strane autorice Carol Gray, koja se uglavnom koristi u smanjivanju nepoželjnih ponašanja kod PSA, te ujedno kao pomoć u razumijevanju socijalnih situacija poput čekanja u redu je socijalna priča (social story).
Socijalne priče osmišljene su za PSA kao individualizirane priče osmišljene za usvajanje socijalnog razumijevanja, a najčešće opisuju situaciju, vještinu ili socijalni koncept. Teorija u podlozi socijalnih priča jest ta da one “prevode socijalne tajne” pretvarajući socijalnu interakciju u praktičnu, dodirljivu socijalnu informaciju (Hutchins, 2012.)
U pisanju i izradi socijalnih priča postoje određena pravila koja su, kako smo već pisali, u osoba s PSA vrlo važna za razumijevanje socijalnih situacija i komunikacije općenito. Jedinstveno je to što su socijalne priče pisane jednostavnim, predvidljivim jezikom i stilom prilagođenim razini dječjeg jezika i rječnika.
Socijalna priča strukturirana je tako da se sastoji od naslova, uvoda, razrade i zaključka. Važno je naglasiti kako se socijalne priče pišu u prvom licu uglavnom koristeći sadašnje vrijeme te pozitivan i smireni ton. Negacije se izbjegavaju pa ćemo npr. umjesto “Neću udarati i vrištati” , napisati “Pokušat ću zampatiti da ostanem miran”. (Diplomski rad: https://repozitorij.erf.unizg.hr/islandora/object/erf%3A50/datastream/PDF/view)
Pitanja na koja svaka socijalna priča mora odgovoriti su: tko, što, gdje, kad, što, zašto.
Pri izradi socijalne priče važno je naglasiti kako postoje određene vrste rečenica koje se koriste u točno određenom omjeru. Važno je da socijalnu priču ne sastavljate samostalno već u suradnji s logopedom kako bi ona ,kao intervencija, imala učinak i bila uspješna!
Pri sastavljanju socijalne priče koriste se različite vrste rečenica:
[symple_toggle title=”Deskriptivne rečenice” state=”closed”]Tijekom godine ima mnogo neradnih dana.[/symple_toggle]
[symple_toggle title=”Direktivne rečenice” state=”closed”]Pokušat ću slijediti upute učiteljice. [/symple_toggle]
[symple_toggle title=”Preskriptivne rečenice” state=”closed”]Mnogi ljudi misle kako su iznenađenja zabavna. [/symple_toggle]
[symple_toggle title=”Afirmativne rečenice” state=”closed”]Ponekad je učenik odsutan. To je u redu. Učitelj će mu pomoći da savlada i dovrši gradivo s tog nastavnog sata.[/symple_toggle]
[symple_toggle title=”Kontrolne rečenice” state=”closed”]I redovi za užinu i kornjače su vrlo spori.[/symple_toggle]
Nakon što je socijalna priča napisana, a prije nego se počne primjenjivati, važno je da sve osobe koje imaju direktni kontakt s pojedincem znaju skicu priče.
[minti_alert type=”warning” close=”false”] Važno je da socijalnu priču ne sastavljate samostalno i ne primjenjujete bez znanja i suradnje s logopedom kako bi ona kao intervencija imala učinak i bila uspješna![/minti_alert]
Evo i primjer jedne socijalne priče:
[symple_testimonial by=”Iz prezentacije Dr.sc. Sanje Šimleše” fade_in=”false”]Većina ljudi voli osmjeh. Kada se ljudi smiju, usta im se otvore te im se vide zubi. Ukoliko se zubi ne vide, taj osmjeh se naziva smiješenje. Većinom, kada se netko smije, to predstavlja nešto lijepo. Osmjeh može značiti da mi je drago što te vidim. Osmjeh može značiti da se zabavljam. Osmjeh može značiti da sam sretan. Osmjeh može značiti da bih se želio igrati s tobom. Osmjeh također može imati i neka druga značenja. Većinom, kada se netko smije, to predstavlja nešto lijepo.[/symple_testimonial]
