Roditelji su danas bombardirani sa svih strana savjetima za pravilan odgoj djece, načinima ophođenja prema djeci i važnosti odgoja za cjelokupni razvoj djeteta. Mladi i nesigurni roditelji, dolaskom novog života na svijet, ne znaju kako se ponašati. U strahu kako prići djetetu, skupljaju informacije s različitih izvora, da ne bi „oštetili“ dijete i njegov razvoj. U svoj toj panici, roditelji se često zaborave prepustiti intuiciji.
Djeca signaliziraju!
Djeca su po svojoj prirodi društvena bića i od rođenja šalju znakove svojoj okolini kad žele komunicirati, a kad žele promjenu ili odmor. Prepoznavanje tih znakova u ponašanju dojenčeta ne treba učiti, taj „komunikacijski sustav“ imaju roditelji u svom komunikacijskom repertoaru. Kao normalni dio svakodnevnice, pojavljuju se komunikacijski nesporazumi između roditelja i djeteta. No, oni ponekad mogu preći kritičnu granicu i postati opterećenje i za dijete i za roditelja.
Spontanost je OK!
Kad se radi o tjelesno i psihički zdravom djetetu i roditelju, jedna od pretpostavki koju iznosi Mechthild Popoušek (1999) jest kako značajan čimbenik komunikacijskim smetnjama u odnosu roditelja i malog djeteta proizlazi iz nesigurnosti i stresa prisutnih u današnjoj generaciji mladih roditelja. Rana predverbalna komunikacija djeteta i roditelja traži stanje spontane opuštenosti i otvorenost za interakciju koja omgućuje prilagodbu djetetovim potrebama. U spontanim uvjetima, mimičko i gestovno ponašanje roditelja savršeno je prilagođeno trenutnim interesima i potrebama djeteta, a da odrasli o ovom svom prilagođavanju na svjesnoj razini ništa ne znaju. Stoga, ne trebamo sve stavljati pod racionalnu kontrolu niti izvoditi na besprijekoran način.
Mlade su obitelji često ranjive na društveni pritisak i pomodarstvo. Svakodnevni stres, brzina života i pritisak od strane društva da budu uspješni, savršeni i svuda prisutni, narušava opuštenost roditelja, te samim time i ograničava njihovu komunikaciju s predverbalnom djecom. Zato dragi roditelji, volite svoju djecu bez straha, i vjerujte svojoj intuiciji jer ona jako rijetko griješi! 🙂
Izvor:
1. Ljubešić, M., „Rana komunikacija i njezina uloga u učenju i razvoju djeteta“, Odsjek za logopediju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
