Sva predškolska djeca nalaze se pred izazovom polaska u školu, a često taj izazov puno intenzivnije i s više straha proživljavaju njihovi roditelji. Po bespućima interneta možemo pronaći brojne članke povezane s pripremom za školu, no što kada dijete krene u školu?
Prva zamka je zastrašivanje djece školom … “Sad ćeš ti vidjeti kad ti krene škola …” ili “Neće učiteljica to tolerirati …” Izbjegnite tu zamku, ohrabrujte dijete i potičite u njemu ponos što je postao učenik. Ponekad je teško, ali radujte se školi s djetetom.
Svakako, već prvog dana škole dobro je s djetetom otići u školu, upoznati ga s putem i načinom dolaska do škole. Ukoliko dijete putuje autobusom do škole, pođite s njim koji dan prije i skrećite mu pozornost na važne stvari. Upoznajte ga s pravilima kretanja po nogostupu, prelasku ceste preko zebre i pravilima korištenja semaforske signalizacije.
Već na upisu u školu dijete bi trebalo znati osnovne podatke o sebi: svoje ime, prezime, adresu stanovanja, a važno je i da dijete nauči i telefonski broj osobe (mame ili tate) kojoj će se javiti u slučaju problema.
Dijete bi tijekom prvog razreda trebalo uključiti u obavljanje kućanskih poslova kako bi steklo određene radne navike i rutine koje će mu svakako koristiti u prvim godinama njegovog putovanja kroz školu.
Druga zamka u koju roditelji često upadaju jest uključivanje djece u brojne izvannastavne aktivnosti. Polazak u školu dovoljan je stres djetetu i u prvim razredima djecu treba uključit u aktivnosti za koje samo pokaže izniman interes te ga ne opteretiti velikim brojem istih. Time djetetu oduzimate vrijeme za slobodno druženje s vršnjacima, a često i vrijeme za učenje i rad.
Psihologija je potvrdila, a i okolina često primjećuje kako bi roditelji htjeli da njihova djeca budu jednako uspješna ili čak i uspješnija od njih samih te nerijetko postavljaju velike zahtjeve djetetu. Kao što nema identičnog cvijeta ili leptira, tako se i djeca međusobno razlikuju po temperamentu, interesima, sposobnostima i potrebama. Neće svako dijete imati jednako razvijene vještine niti će jednako usvojiti znanje. Važno je da kreće u školu s osjećajem samopouzdanja i samopoštovanja, svjesno svojih dobrih i manje dobrih strana.
Dijete ne mora sve znati. Važno je da veselo i bez “grča u želucu” kreće u školu s ciljem stjecanja prijateljstva i učenja novih znanja.
Važno je da roditelji budu svjesni kako učitelj/ica nije neprijatelj nego dobar saveznik u odgoju i obrazovanju njihovog djeteta. Upravo će oni primjetiti kašnjenje vašeg djeteta u određenom gradivu ili neke druge probleme s kojima se dijete suočava. Istina, školski djelatnici vaše dijete vide u drugačijem svjetlu nego vi, ali nikako u negativnom! Bitno je redovito odlaziti na roditeljske sastanke i sastanke informiranja jer time pozitivno utječemo na razvoj djeteta i pokazujemo mu kako podršku može potražiti i kod roditelja i kod učitelja.
Važno je pružati potporu svome djetetu i dobro ga poznavati jer upravo ste vi prvi model i prvi učitelj svoga djetata.
