Osobe s poremećajem iz spektra autizma imaju teškoće u socijalnoj komunikaciji što znači da im može biti teško razumjeti društvene odnose i kompleksna nepisana društvena pravila za koja većina nas smatra da se podrazumijevaju. Tako primjerice mogu ne razumjeti važnost čekanja u redu ili ne biti svjesni uloge osmjeha. Socijalne priče opisuju neku društvenu situaciju i objašnjavaju djeci što bi bilo primjereno u takvoj situaciji učiniti. Njihov cilj je razjasniti što se od svakog od nas u toj okolnosti očekuje i dati im uvid u to kako se drugi ljudi osjećaju i razmišljaju.
Znanstveno je dokazano da su socijalne priče učinkovit oblik intervencije, a u nastavku vam donosimo još 7 stvari koje o njima trebate znati.
- INDIVIDUALIZIRANE SU
Pri pisanju socijalnih priča važno je poznavati dijete i osmisliti priču posebno za njega i situaciju u kojoj bi mu mogla koristiti. Primjerice, ako dijete na igralištu gura drugu djecu s ljuljačke kad se želi ljuljati, možemo osmisliti priču o tome kako se u toj situaciji ponašati. Međutim, treba ciljati na više od samog ponašanja te mu kroz priču trebamo objasniti i zašto je takvo ponašanje primjereno. Dakle, cilj nam je i da dijete shvati zašto nije prihvatljivo drugu djecu gurati s ljuljačke i što se postiže s primjerenim ponašanjem.
Osim sadržajem, priča i po jeziku treba biti prilagođena pojedinom djetetu. Znači da treba biti pisana jednostavnim jezikom koje dijete razumije, a je li dijete razumjelo priču najbolje je provjeriti nakon čitanja tako što ćete o njoj razgovarati i postavljati pitanja. Naravno, uputno je priču ponoviti, pogotovo ako ju dijete nije razumjelo.
- NISU SAMI TEKST
Socijalne priče mogu biti pisane i samo u tekstualnom obliku, ali radi bolje predodžbe i razumijevanja preporučuje se uporaba vizualne podrške. Zato vrijedi koristiti slike, fotografije ili čak videosnimke i audio zapise. Možete koristiti primjerice fotografije iz stvarnog života i okruženja djeteta (npr. njegov vrtić, trgovinu u kojoj najčešće obavljate kupovinu…) ili grafičke simbole za potpomognutu komunikaciju iz neke od galerija poput ARAASAC-a, a mogu biti napisane i u obliku stripa.
- PIŠU SE PO ZADANOJ STRUKTURI
Kao i većina priča, socijalne priče moraju imati svoj uvod, središnji dio i zaključak. U uvodu opisujete temu priče, u središnjem djelu dajete informacije o tome kakvo ponašanje je prikladno i zašto, a u zaključku sažimate priču i glavnu poruku. Primjerice, uzmimo da djetetu želite objasniti da u trgovini ne smije otvarati zatvorene vrećice s čipsom. U uvodu postavljamo scenu, pa recimo možemo odabrati rečenice poput: ,,Nakon vrtića idem s mamom u trgovinu. U trgovini kupujemo hranu. U trgovini je puno polica na kojima su razne stvari.”. U središnjem dijelu mogli bismo objasniti da su stvari na policama jer ih drugi ljudi žele kupiti, da ne smijemo otvarati hranu dok ju nismo kupili, da se hrana kupuje na blagajni i sl. Na koncu priču možemo zaključiti s rečenicom poput: ,,Mama će biti sretna što nisam otvorio čips.”
- PIŠU SE IZ DJETETOVE PERSPEKTIVE
Socijalne priče najbolje je pisati u prvom licu ili u trećem licu koristeći djetetovo ime, ali nikako u drugom licu. Dakle, bolje je koristiti ,,Idem u vrtić svaki dan” ili ,,Lena ide u vrtić svaki dan” nego ,,Ideš u vrtić svaki dan. Tako priča postaje direktivna, usmjerena direktno djetetu kojem je namijenjena i lakše ju je primijeniti na svakodnevne situacije.
- ČITAJU SE U MIRNOM OKRUŽENJU
Socijalnim pričama želimo prevenirati neželjena ponašanja stoga ih čitamo neposredno prije nove ili izazovne situacije, a može primjerice biti i dio jutarnje rutine prije nego dijete odlazi u vrtić. Čitane se treba odvijati u mirnom okruženju u kojem se dijete osjeća sigurno i opušteno, a učinak je veći ako ih čita djetetu bliska osoba (roditelj, učitelj…). Dobro je djecu uključiti u proces čitanja, npr. da okreću stranice. Ako je dijete već ovladalo čitanjem, može priču čitati i samo jer je tad učinkovitost još veća.
- UKLJUČITI DIJETE U OSMIŠLJAVANJE
Kad je moguće, osmislite priču zajedno s djetetom. Uključivanjem u proces kreiranja dijete pozitivno će utjecati na djetetovu motivaciju i bolje mu osvijestiti da je priča namijenjena baš za njega.
- MOGU SMANJITI AGRESIVNA PONAŠANJA
Socijalne priče često se koriste za smanjivanje nepoželjnih, pa čak i agresivnih ponašanja. Čitanjem pomno osmišljene socijalne priče dijete može bolje razumjeti ne samo što se od njega u određenoj situaciji očekuje već i zašto.
- POSTOJE KORISNE APLIKACIJE
Jedan od alata koji vam može pomoći u opisivanju različitih socijalnih situacija je ICT-AAC aplikacija Ponašalica koja je besplatna za preuzimanje i korištenje, a omogućava vam stvaranje individualiziranih socijalnih priča koje možete popratiti i vizualno i auditivno.
Socijalne priče imaju niz pozitivnih učinaka na djecu s poremećajem iz spektra autizma, ali i sve djece koje imaju teškoće u socijalnoj komunikaciji. Roditeljima preporučujemo da se za pomoć u pisanju obrate logopedu koji poznaje i radi s djetetom.
Izvori:
Lešković, K. (2016). Socijalne priče kod poremećaja iz spektra autizma (Doctoral dissertation, University of Zagreb. Faculty of Education and Rehabilitation Sciences).
Ivšac Pavliša, J. (2020). Potpomognuta komunikacija kao metoda rane intervencije–teorijska ishodišta i klinička praksa.
