Što vokalni profesionalci znaju o poremećajima glasa?- intervju

Odgojitelji odrasli

Autorice: Anđela Bučević i Ana-Marija Dragičević
Ozljede na radu češće su kod nekih zanimanja nego kod drugih. Ukoliko dođe do fizičke ozljede na poslu, to će rijetko proći nezamijećeno. Međutim, jeste li znali kako dugotrajno i neadekvatno korištenje glasa, odnosno govorenje, na radnom mjestu može dovesti do pojave poremećaja glasa? Jeste li se ikada susreli s navedenim terminom i biste li ga smatrali ozbiljnim problemom?
Poremećaji glasa su promjene kvalitete glase koje otežavaju svakodnevnu komunikaciju i negativno utječu na kvalitetu glasa. Uzroci su mnogobrojni, a najveći faktori rizika su loša prostorna akustika, onečišćenost zraka, pozadinska buka, stres, glasan govor i vika te dugotrajna upotreba glasa. Simptomi koji se javljaju svima su nam poznati jer ih je svatko od nas barem jednom ”osjetio na svojoj koži”.
To su: umor u glasu, promuklost, napetost glasa, šum u glasu, pucanje glasa, tremor, osjećaj knedle u grlu i/ili potpuni gubitak glasa. Ukoliko uzrok perzistira, simptomi postaju trajni te ozbiljno utječu na svakodnevnicu ali i profesionalnu djelatnost pojedinca.
Vokalni profesionalci su skupina koja se služi glasom u svrhu obavljanja profesionalne aktivnosti. Prema dosadašnjim istraživanjima, 50-90% vokalnih profesionalaca susreće se, tijekom svog radnog vijeka, s promuklošću ili vokalnim zamorom.
Odgajatelji su jedno od zanimanja koje spada u skupinu vokalnih profesionalaca, a u nastavku članka donosimo vam intervju s jednom odgajateljicom, koja je morala učiti iz vlastitih grešaka.
1. Koliko dugo radite kao odgajateljica?
Radim kao odgajateljica već tri godine.
2. Kada ste prvi put primjetili probleme s glasom i kakve simptome ste imali?
Prve simptome zamijetila sam prije godinu dana. Dakako, lako je moguće da su oni i duže tu, ali nisam na njih obraćala pozornost. Svako jutro budila sam se s promuklim glasom i u početku sam mislila da je od prehlade i kako će nestati samo od sebe. Međutim, taj problem je ustrajao, a s vremenom su se pojavile i druge teškoće kao što su ”tiši glas” i gubitak glasa.
3. Koliko dugo ste zanemarivali simptome?
Svjesno, nekoliko mjeseci. A kao što sam već i navela, lako je moguće da su se počeli pojavljivati i prije.
4. Zašto ste se odlučili otići na pregled?
Simptomi su bivali sve izražajniji i počeli su me ometati u svakodnevnom radu, a i u životu općenito. Nakon razgovora s kolegicama, odlučila sam otići svojoj doktorici, koja me uputila dalje na pretrage.
5. Koja vam je dijagnoza postavljena? Jeste li se tada prvi put susreli s tim terminom?
Dobila sam dijagnozu vokalnih nodula. Da, za mene je to bio prvi susret s tim i nisam znala što to uopće znači i kakve su posljedice ako ih se ne tretira. Na moju sreću, otkrila sam ih na vrijeme. Kroz forume i daljnje razgovore s kolegicama, shvatila sam da je dosta žena iz moje struke imalo ili ima iste probleme.
6. Što ste promijenili u svom ponašanju i radu od postavljanja dijagnoze?
Počela sam svakodnevno provoditi vježbe disanja, usporila sam svoj tempo govora, smanjila sam intenzitet govora, pijem puno više vode i slično. Zapravo, morala sam početi voditi računa o stvarima kojima nikada nisam pridavala puno pažnje, jer sam zloupotrebljavala svoj glas i nisam ni slutila do čega me to može dovesti.
7. Jeste li morali proći kroz logopedsku terapiju? Jeste li uopće znali da je to domena rada logopeda?
Da, neko vrijeme išla sam kod logopeda kako bi naučila tehnike pravilnog disanja i korištenja vlastitog glasa. Iskreno, prije ovoga nisam znala da rad logopeda obuhvaća i ovo područje, a nisam imala ni znanja o toj problematici. Priznajem da sam ostala pomalo zatečena kad me otorinolaringolog uputio logopedu na daljnja savjetovanja i terapiju.
8. Smatrate li kako vaša struka ima dovoljna znanja o vokalnoj higijeni?
Ne, dapače, uopće nismo upućeni u to. Ovi problemi učestali su zbog same dinamike našeg posla, a tijekom školovanja ne čujemo ništa o tome. Te stvari trebalo bi mijenjati, iz preventivnih razloga.
Ponekad stvari uzimamo ”zdravo za gotovo” i ne promišljamo o njima dok se nešto ne pođe po zlu. Glas je najčešće jedan od takvih primjera. Kako bi se suzbili slični slučajevi, važno je da svatko individualno osvijesti svoje loše navike. Također, ukoliko simptomi perzistiraju, preporučamo vam odlazak logopedu.
Pripremili smo vam grafiku sa savjetima:

Preuzeto iz: Diplomski rad- Kvaliteta glasa i životne navike sportskih trenera, Anđela Bučević

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)