„ Razlozi zbog kojih djeca ne uspijevaju su vrlo složeni.“
(Dally, Witt, Martens i Doll, 1997).
Čitanje i pisanje predstavljaju psihofizičke procese tijekom kojih se u organizmu ujedinjuje djelovanje različitih sustava. Formalno poučavanje čitanja i pisanja započinje polaskom u prvi razred, no prije toga je potrebno razviti cijeli niz predvještina koje se razvijaju već od samog rođenja. Predvještine nam pokazuju svjesnost djeteta i njegovu spremnost za ovladavanje pisanim jezikom i dobar su prediktor djetetove uspješnosti ovladavanja procesom čitanja i pisanja.
Teškoće učenja (TU) treba razlikovati od specifičnih teškoća učenja (STU). Osoba s TU je rođena s takvom predispozicijom ili ima stečeno oštećenje koje dovodi do razlika u načinu mozgovnog funkcioniranja i obrade informacija. TU možemo definirati kao poremećaj stjecanja, zadržavanja ili korištenja vještina i informacija uslijed nedostatne pažnje, pamćenja ili prosuđivanja što uvelike narušava uspješnost obrazovanja. Postoje različiti tipovi TU, s različitim uzrocima. Smatra se da je osnova svih poremećaja određena nenormalnost moždane funkcije. Dječaci, u odnosu na djevojčice, 5 puta češće imaju ove teškoće.
Razlozi zašto se pojavljuju TEŠKOĆE UČENJA:
• neodgovarajuće poučavanje, nerelevantan ili neodgovarajući kurikulum
• neodgovarajući socio-ekonomski uvjeti
• loši odnosi učenika i nastavnika, razredna okolina
• neprisustvovanje nastavi
• problemi sa zdravljem
• učenje kroz posredovanje na jeziku koji nije materinski
• gubitak pouzdanja
• emocionalni ili problemi s ponašanjem
• ispodprosječna inteligencija
• senzorička oštećenja
• specifične teškoće obrade informacija.
Dijete s TU može imati problema s percepcijom vida ili sluha (npr. prepoznavanje određenog uzorka ili razlikovanje zvukova) ili probleme s pamćenjem, govorom, razmišljanjem i slušanjem. Neka djeca imaju poteškoće čitanja, pisanja ili računanja. Dijete može sporo pamtiti nazive boja ili slova, imena poznatih predmeta, može biti slabo u učenju brojanja i imati slabu sposobnost učenja. Savladavanje čitanja i pisanja je usporeno. Djeca s teškoćama učenja mogu imati i probleme komunikacije i kontrole impulsa te probleme s disciplinom. Lako im je odvratiti pažnju, mogu biti hiperaktivni, povučeni, sramežljivi ili agresivni.
Kada dijete ima teškoće u učenju, to znači da ono uči drugačije. Djeca s teškoćama u učenju sposobna su učiti, ali ponekad trebaju učiti neke stvari na drugačije načine. Svatko uči na svoj način. Kada shvatimo da se dijete može ispitati i na usmeni način pitanje lošeg rukopisa više nije primarno. Neka djeca ne mogu, zbog lošeg vida, čitati tekstove iz udžbenika, no ako im se povećaju slova, više ne postoji problem. Više nije neobično imati dijete u razredu koje piše na laptopu jer ne može držati olovku. Na žalost, još uvijek se termin teškoće učenja odnosi se na probleme u učenju koji uglavnom imaju za posljedicu različite pogrdne nazive poput bedast, glup do loš učenik ili teško poučljiv učenik.
“Poznate dijagnoze i stanja” poput npr. intelektualnih teškoća, oštećenja vida, sluha i sl. imaju osiguranu pomoć i podršku u obrazovanju, dok djeca koja nemaju vidljivih teškoća ne mogu imati ista prava. Definicija teškoća učenja je konceptualna mreža koja se očituje kroz trajno neslaganje oko toga što su zapravo teškoće učenja, koji su dijagnostički kriteriji tj. kriteriji procjene, kakav je tretman potreban i kakva su edukacijska prava.
Svaki dan se rapidno povećava postotak djece s teškoćama učenja. Potrebno je težiti tome da teškoće učenja budu prepoznate i priznate u svim obrazovnim ustanovama, da se osvijesti populacija i da djeca dobiju osiguranu pomoć i podršku tijekom obrazovanja.
Literatura:
1. Daly, E., Witt, J. C., Martens, B. K., i Dool, E. J. (1997). A model for conducting a functional analysis academic performance problems. School Psychology Review, 26, 554-574.
2. Westwood, P., (2002) Are we making teaching too difficult? Hong Kong Special Education Forum, 5 (1), 13-29.
3. Prezentacija, Lenček, 2017. – Određenje teškoća učenja i specifičnih teškoća učenja
4. Lyon, G. R., Fletcher, J. M., Shaywitz, S. E., Shaywitz, B. A., Torgesen, J. K., Wood, F. B., Schulte, A., & Olson, R. K. (2001). Rethinking learning disabilities. In C. E. Finn, Jr., R. A. J. Rotherham & C. R. Hokanson, Jr. (Eds.). Rethinking special education for a new century (pp. 259–287). Washington, DC: Thomas B. Fordham Foundation and Progressive Policy Institute.
5. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/zdravlje-djece/problemi-u-razvoju-male-djece/teskoce-ucenja (03.02.2018. 17:23).
6. http://www.dndzabok.hr/?page_id=589 (05.02.2018. 08:38)
