Komunikacijom smatramo svaku poruku koja se šalje i prima. Svaka poruka šalje se nekim komunikacijskim sredstvom, najčešće je to govor, ali može biti i pisana poruka, znakovi na cesti, nečiji izraz lica ili ton govora..
Ako dijete ili osoba ima poteškoće s komunikacijom ili nema dobro razvijena komunikacijska sredstva može svoje potrebe ispuniti preko različitih oblika PK.
No što je uopće PK?
Potpomognuta komunikacija (PK) je skup procesa i procedura uz koje osoba može maksimalizirati svoje komunikacijske vještine, kako produkciju tako i razumijevanje, kako bi lakše i efektivnije komunicirala s okolinom.
Jedan od primjera PK je dijete s motoričkim poteškoćama koje uz pomoć računala piše poruke koje zatim računalo izgovara umjesto njega, ili dijete koje koristi geste uz govor jer je nerazumljiv, a nije gluho i znakovni jezik nije njegov primarni oblik komunikacije.
Tko koristi PK?
Oko 2 mil osoba koje imaju:
- poremećaj iz spektra autizma
- cerebralnu paralizu
- genetičke sindrome
- intelektualne teškoće
- višestruke teškoće
- oštećenje sluha
- stanja nakon moždanog udara
- progresivne bolesti
- stanje nakon traumatske ozljede mozga…
Bitno je istaknuti da se u Hrvatskoj o potpomognutoj komunikaciji otvorenije govori tek u posljednjih par godina i zbog toga je potrebno razbiti sve predrasude i mitove o njoj.
Neki od češćih mitova su:
- “PK je posljednji spas u okviru logopedske terapije”
Kad se potpomognuta komunikacije tek počela pojavljivati, najčešće su je koristili kad ništa drugu ne bi uspjelo i dijete ne bi razvilo govor do osme godine života. Nova istraživanja pokazuju da je takvo razmišljanje netočno te da rano uvođenje PK pomaže djeci razviti komunikacijske vještine. Važno je što ranije uključiti PK u rad s djetetom, „okružiti“ ga jezikom kako bi se spriječila određena jezično-govorna i komunikacijska odstupanja i iskoristiti kritične i osjetljive periode važne za razvoj pojedinih vještina.
- “PK zaustavlja i onemogućava razvoj govora”
Ova je predrasuda vrlo česta kod roditelja djece s razvojnim odstupanjima. Smatra se da će dijete u komunikaciji „ići linijom manjeg otpora“ te postati „lijeno“ za uporabu govora tj. dijete će koristiti neku tehniku PK jer mu je to lakše, a neće se truditi oko korištenja govora jer mu to prezahtjevno. Navedeno nije točno, dapače rezultati su suprotni. Uvođenjem PK preusmjerava se naglasak s govora, nestaje opterećenje i pritisak koje dijete osjeća, smanjuju se frustracije jer dijete počinje uspješno prenositi poruke koje želi te se s vremenom dijete sve više trudi i razvija govor.
- „Djeca moraju biti određene dobi kako bi mogla postati korisnici PK.“
Ovaj se argument javlja kad su u pitanju jako mala djeca i često se uz njega spominje ovaj gore navedeni, da dijete neće razviti govor jer će PK biti primarni način komunikacije koje će dijete koristiti. No to nije točno. Rano uvođenje PK omogućuje i raniji razvoj razumijevanja jezika u djeteta i postavlja temelje za kasniji razvoj govora kada dijete bude spremno za to.
Cilj ovog članka bio je pokušati svima približiti polje potpomognute komunikacije. U sljedećem članku ćemo pričati o različitim oblicima potpomognute komunikacije.
Ono što je, također, jako bitno napomenuti je to da ako se krene s uvođenjem PK, cjelokupna okolina mora biti upoznata sa situacijom te djetetu njegovo komunikacijsko sredstvo mora biti uvijek dostupno. Zamislite kako biste se vi osjećali da s jednim članom obitelji možete komunicirati, ali vas nitko drugi ne razumije (ako dijete koristi geste).
Nije baš ugodan osjećaj, zar ne?
Izvor:
American Speech-Language-HearingAssociation (ASHA) (a). Augmentative and Alternative Communication (AAC). https://www.asha.org/public/speech/disorders/AAC/
Batsitić Perišić, L. (2012): Specijalistički rad: Potpomognuta komunikacija kod djece s razvonim odstupanjima. Sveučilište u Zagrebu: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
Romski, M.A., Sevcik, R.A. (2005): Early intervention and augmentative communication: Myths and realities, Infants and Young Children, 18, 174-185.
Tönsing, K.M., Alant, E., Lloyd, L.L. (2005): Augmentative and alternative communication. U Alant, E., Lloyd, L.L. (ur.): Augmentative and alternative communication and severe disabilities: beyond poverty (str. 30-68). London and Philadelphia: Whurr Publishers.
