„Stišaj taj televizor!“

Nekategorizirano

Jeste li u posljednje vrijeme svojim starijim ukućanima počeli govoriti ovakvu rečenicu? Jesu li vam se požalili da slabije čuju, ili pak „čuju, ali ne razumiju“? Jeste li primijetili da nailaze na teškoće u razumijevanju uputa i objašnjenja, da ispuštaju dijelove razgovora, propuštaju šale ili neprimjereno odgovaraju na upite?

Ovakva ponašanja posljedica su komunikacijskih teškoća uzrokovanih prezbiakuzijom, poznatijom pod nazivom staračka nagluhost – senzorineuralni gubitak sluha koji vjerojatno nastaje kombinacijom propadanja stanica u raznim dijelovima slušnog sustava i učinaka kroničnog izlaganja buci. Bez stručne intervencije, neugoda, stres i frustracija u ovakvim situacijama mogu dovesti do socijalne izolacije i brojnih drugih posljedica na kvalitetu života!

 

Stečeni gubitak sluha

Gubitak sluha pogađa svako treću osobu iznad 65. godine, te skoro svako drugu osobu iznad 75. godine života. Iako je gubitak sluha jedan od najčešćih kroničnih zdravstvenih problema, često ostaje neprepoznat i stoga netretiran! Posljedice gubitka sluha su višestruke, a sve su jače izražene s porastom stupnja oštećenja. Kao primarnu posljedicu osobe imaju svakodnevne teškoće u komunikaciji koje značajno utječu na kvalitetu života.

 

Danas je još uvijek dug period od prve pojave simptoma oštećenja sluha do traženja stručne pomoći i u konačnici dodjele slušnog pomagala. Razloga za to ima nekoliko.

  • Gubitak sluha može nastati naglo ili postupno, međutim češći je slučaj da oštećenje sluha nastaje postupno. U početku osoba gubi osjetljivost za 1 ili 2 decibela godišnje i zbog toga njegovi rani znaci ostanu nezamijećeni, a takav gubitak sluha moguće je otkriti tek audiološkim ispitivanjem.
  • Gubitak sluha obično u početku pogađa visoke frekvencije (18 do 20 kHz), a gubitak čujnosti visokih frekvencija pogađa sposobnost raspoznavanja riječi i razumijevanja govora, premda se govor čini normalno glasnim. Gubitkom čujnosti na visokim frekvencijama osoba ima problema s raspoznavanjem određenih suglasnika (npr. C, D, K, P, S, T) zbog čega im se čini kako sugovornik mumlja. Sugovornik koji pokušava govoriti glasnije obično naglašava samoglasnike, čime se razumljivost govora ne poboljšava.
  • Razumijevanje govora je osobito otežano u prisutnosti pozadinske buke. Najveći broj osoba s oštećenjem sluha može komunicirati u tihom prostoru, zbog čega njihovi ukućani, ili pak liječnici na redovitim zdravstvenim pregledima, često ne primijete gubitak sluha.
  • Zbog niske opće svijesti o komunikacijskim posljedicama gubitka sluha, velik broj osoba nije ni svjestan da ne čuje kao prije. Najčešće svoje teškoće pripisuju nerazgovjetnim sugovornicima, bučnoj okolini, udaljenosti od sugovornika i slično.
  • Također, zapanjujuće velik broj ljudi negira postojanje oštećenja i izbjegava potražiti pomoć jer smatraju da ih oštećenje sluha čini slabijima, ranjivima, nesposobnima, pa čak i glupima. Unatoč slušnim pomagalima koja im mogu uvelike olakšati život, boje se da će potvrdom o oštećenju sluha postati ovisni o pomoći drugih ili biti smetnja obitelji. Ovakvoj stigmi u društvu treba stati na kraj, stoga je ključno informirati javnost o ovoj problematici i osvijestiti ljudima prednosti pravovremene rehabilitacije i slušnih pomagala!

 

Iz navedenog je jasno zašto se vrijeme između pojave sumnje na oštećenje sluha, njegove audiološke potvrde i stručnog tretmana poprilično produži. Nažalost, što više vremena prođe, to oštećenje sluha više utječe na kvalitetu života!
Ovim putem Vam želimo istaknuti važnost pravodobne intervencije i uključivanja osobe koja je izgubila sluh u stručni tretman, kako bi aktivirala i iskoristila preostali sluh te razvila strategije za ravnopravnu komunikaciju kojima će se ukloniti ili maksimalno umanjiti posljedice gubitka sluha!

 

 

Preuzeto i prilagođeno iz:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *