Na samom početku bitno je definirati što su to specifične teškoće učenja. Specifične teškoće učenja su disleksija, disgrafija i diskalkulija.
Manifestacije kod specifičnih teškoća učenja vidljive u jednom ili više područja, a to mogu biti pažnja, shvaćanje, obrada, pamćenje, komunikacija, čitanje, pisanje, računanje, koordinacija, socijalnoj kompetencija, emocionalno sazrijevanje. Također, bitno je naglasiti kako su kod ovakvih učenika isključeni problemi učenja koji su primarno rezultat vidnih, slušnih, motoričkih ili emocionalnih teškoća, intelektualnih teškoća te kulturalne ili socijalne depriviranosti. U opisu djece i osoba sa specifičnim teškoćama učenja su i druga zajednička i izuzetno važna obilježja: prosječna ili natprosječna inteligencija te nesrazmjer postignuća i sposobnosti u jednom ili više područja. Naime, učitelji se nerijetko susreću s učenicima koji imaju zavidne vještine u npr. likovnoj kulturi, a muku muče s hrvatskim jezikom i čitanjem.
Ono što je bitno naglasiti je kako ovakva djeca mogu ovladati SVIM sadržajima ako im se oni učine jezično prohodnima. To znači kako je potrebno provesti odgovarajuće metodičke prilagodbe koje iziskuju vrijeme i trud, ali su iznimno korisne za svu djecu!
Vrlo često učitelji pokazuju veliku motivaciju za uvođenje određenih promjena i prilagodbi, ali ostaju sami u tome jer ne nailaze na podršku unutar škole. Odgovornost za svu djecu, pa tako i za djecu s teškoćama (ovdje konkretno djecu sa specifičnim teškoćama učenja), nije na pojedincu, već na cijelom sustavu odnosno školi ili vrtiću.
U nastavku će se ponuditi neke od općih metodoloških smjernica za učitelje koje mogu pomoći pri poučavanju djece s ovom vrstom teškoća.
Planirajte strukturu nastavne jedinice
Uvijek započnite predraspravom. Ona će vam dati uvid u djetetovo trenutno znanje ali i pogrešno znanje koje djeca mogu imati (npr. da se veći broj ne može oduzimati od manjeg) o temi o kojoj planirate raspravljati. Predrasprava treba biti unaprijed osmišljenja.
Nakon predrasprave slijedi novi sadržaj. Novi sadržaji mogu biti predstavljeni i kroz skupni rad. Nastavnu jedinicu uvijek završite refleksijom, odnosno provjeravanjem novonaučenog. Nije uvijek najsjajnije rješenje pitati Je li sve jasno?, ponekad treba postaviti konkretno pitanje koje od učenika zahtjeva isto takav odgovor. Iznimno je važno da od djece dobijemo povratnu informaciju o razumijevanju sadržaja.
Iznosite upute i zadatke na jasan i primjeren način
Svako poučavanje mora imati jasnu odrednicu ZAŠTO se nešto uči i ČEMU će to znanje učeniku služiti. Upravo zbog toga, zadaci koje zadajete djeci moraju biti svrsishodni i odgovarajući s obzirom na djetetove kognitivne sposobnosti. Također, trebaju biti konceptualno predočivi (Prusija je država koja više ne postoji- kaže nastavnik. Kako država može odjednom više ne postojati?- pitanje je učenika).
Veoma je važno djeci sa specifičnim teškoćama učenja upute davati jednostavnim rječnikom, naglašavajući i ponavljajući ključne dijelove. Također, uvijek je potrebno provjeriti jesu li svi razumjeli uputu jer često ono što je nastavnicima veoma razumljivo nije tako jednako razumljivo i učenicima.
Ne iznosite previše uputa odjednom. Podatke uvodite postupno te upotrebljavajte vizualizaciju (dijagrame, shematske prikaze, umetnite slike u tekst, rabite boje- posebno za ključne riječi). Pobrinite se da su zadaci ili tekstovi koje dajete učenicima uvijek pomno kreirani.
Pravilno odaberite font slova (ARIAL, TAHOMA ili VERDANA), ostavite dovoljan razmak između redova i ne podcrtavajte riječi!
Ako pišete na ploči, pišite u bojama, ali više se oslanjajte na uručke.
Zadaci trebaju poticati metakognitivno učenje. Takvo učenje uči učenike kako preuzimati odgovornost za vlastito učenje, a ono se postiže preispitivanjem vlastitih načina učenja, učinaka koji su postignuti učenjem te uviđanjem pogrešaka koje je potrebno mijenjati. Djeca sa specifičnim teškoćama učenja imaju poteškoća s takvim učenjem, a pogotovo ako su prepuštena sama sebi. Hrabrite ih i budite spremni pomoći im.
Vrlo često ste upravo vi, učitelji, vaša volja i motivacija ključni (ponekad i jedini) faktori na putu prema cilju- uspješnoj integraciji učenika s teškoćama u redovni obrazovni sustav.
U sljedećem članku prikazat ćemo kako kombinirati više aktivnosti kojima potičemo učenike na sudjelovanje te savjetovati kako djeci s ovom vrstom teškoća olakšati pisanje zadaća i ispita.
Izvor:
Kuvač Kraljević, J., Peretić, M. (2015): Obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Čakovec: ACT PRINTLAB.
Lenček, M., Blaži, D., Ivšac J. (2007): Specifične teškoće učenja: osvrt na probleme u jeziku, čitanju i pisanju. Magistra Iadertina, 2 (2). 107-121.
