Mitovi o disleksiji: Mjesec svjesnosti o disleksiji

Disleksija i disgrafija Odgojitelji Roditelji Roditelji - novosti Učitelji - novosti

Disleksija je najčešći specifični poremećaj učenja. Američko psihijatrijsko udruženje procjenjuje da 5-15% djece školske dobi ima disleksiju, a iz godine u godinu svjedočimo rastu svjesnosti o poremećaju čitanja. Kako bismo doprinijeli ovom pozitivnom trendu, povodom obilježavanja mjeseca svjesnosti o disleksiji razbijamo neke još uvijek prisutne
mitove.

  1. Znakovi disleksije mogu se vidjeti tek kad dijete krene u školu
    Iako se dijagnoza disleksije postavlja tek u trećem razredu osnovne škole, znakovi su prisutni još u predškolskoj dobi. Primjerice, ova djeca u predškolskoj dobi slabije ovladavaju predvještinama čitanja i pisanja nego njihovi vršnjaci urednog razvoja. Rani znakovi mogu obuhvaćati slabije ovladavanje rimom, teže učenje dječjih pjesmica i recitacija, teškoće praćenja višestrukih uputa… Pravodobno uočavanje i rad na jačanju ovih vještina djetetu će značajno pomoći ovladavanju vještinom čitanja kada pođe u školu. Više o znakovima možete pročitati u ovom članku, a u ovom članku saznajte kako poticati predvještine čitanja i pisanja.
  2. Disleksija je obično znak niže inteligencije
    Jedan od kriterija za postavljanje dijagnoze disleksije po priručniku DSM-V jesu upravo uredne intelektualne sposobnosti. Disleksija se svrstava kao specifičan poremećaj učenja upravo zato što je riječ o nedostatku u jednoj, specifičnoj vještini – čitanju. Dakle, ova dijagnoza nikako ne podrazumijeva i intelektualne teškoće.
  3. Disleksija ,,prođe” jednom kad dijete nauči čitati
    Osobe s disleksijom nisu ,,izliječene” jednom kad nauče čitati. Iako će se konzistentnim radom na vještini čitanja ona poboljšati, disleksija je različitost koja će te pojedince pratiti čitav život. Teškoće koje često slijede i u odrasloj dobi uključuju netečnije i sporije čitanje te teškoće razumijevanja teksta. Više o disleksiji u starijoj dobi, kod studenata, možete pročitati u ovom članku.
  4. Djeca s disleksijom su samo lijena i ne da im se čitati
    Ovaj mit posebno je okrutan prema djeci kojoj čitanje iziskuje poseban napor. Iako je svakako moguće da dijete izbjegava čitanje zbog opetovanih neuspjeha, treba zapamtiti da dijete to ne čini iz puke lijenosti. Upravo zato treba ih posebno pohvaljivati za trud i poticati na čitanje jer kako bi ovladali čitanjem trebaju uložiti značajno više rada od većine svojih vršnjaka.
  5. Disleksija se javlja samo u nekim jezicima
    Disleksija je prisutna u svim jezicima. Ipak, u jezicima s transparentnom ortografijom poput hrvatskog ili španjolskog (tj. jezicima u kojima ,,se čita isto kako se piše”) javlja se rjeđe nego u jezicima poput engleskog i francuskog kod kojih pravila čitanja i nisu toliko pravilna. Važno je prepoznati da disleksija nije znak niske inteligencije, lijenosti ili jednostavnog problema s čitanjem, već složen poremećaj koji zahtijeva individualizirani pristup i podršku. Za podršku i individualizirano savjetovanje po mjeri vašeg djeteta najbolje je obratiti se logopedu.

IZVORI:

  • Američko psihijatrijsko udruženje (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne
    poremećaje, DSM-V. Jastrebarsko: Naklada Slap
  • British Dyslexia Association. (n.d.). Signs of dyslexia: Early years.
    https://www.bdadyslexia.org.uk/advice/children/is-my-child-dyslexic/signs-of-dyslexia-early-
    years