Zahvaljujući napretku medicine i tehnologije stope novorođenačke smrtnosti nikad nisu bile niže. Ipak, prijevremeno rođene bebe zahtijevaju liječničko praćenje nakon rođenja, a jedan od problema koji se kod njih može javiti jesu teškoće oralnog hranjenja.
Povodom mjeseca svjesnosti o disfagijama, u lipnju pišemo o logopedskoj temi kojoj treba pridati više pažnje – intervenciji kod pedijatrijskih disfagija.
Uredan razvoj sisanja započinje još u fetalnom razdoblju s oko 15 tjedana, a do 37. tjedna trudnoće dijete već ima uspostavljenu koordinaciju gutanja, disanja i sisanja te je spremno za oralno hranjenje. Kod prijevremeno rođene djece ovi mehanizmi se često nedovoljno razviju, a oralno hranjenje dodatno je otežano ako su prisutne još neke teškoće poput srčanih bolesti ili neuroloških stanja.
Rad na oromotoričkoj snazi i koordinaciji stoga treba biti jedan od glavnih fokusa brige u neonatalnom periodu, kako bismo omogućili djetetu što bolji rast i razvoj u ovoj osjetljivoj dobi.
Intervencije koje se u tu svrhu najčešće koriste su nenutritivno sisanje (eng. nonnutritive sucking ili skraćeno NNS), oralna stimulacija (eng. oral stimulation) te njihova kombinacija.
Nenutritivno sisanje odnosi se na sisanje koje ne uključuje hranjenje već je, takoreći, ,,na suho“. Djetetu se daje duda varalica ili prst kako bi sisajući na njih unaprijedilo svoju snagu i koordinaciju i dodatno razvijalo refleks sisanja. Pogotovo ga je važno uvesti kod djece koja se hrane na sondu. Primjena nenutritivnog sisanja dokazano skraćuje vrijeme tranzicije s hranjenja preko sonde na oralno hranjenje te skraćuje vrijeme boravka u bolnici. Osim navedenih dobrobiti, nenutritivno sisanje ima smirujuć utjecaj na dijete što je posebno bitno kod ove populacije koja je pod intenzivnom skrbi.
Oralna stimulacija odnosi se na stimulaciju orofaringealnih komponenti poput čeljusti, jezika, usnica i mekog nepca kako bi se potaknule vještine hranjenja. Ona može uključivati tapkanje u svrhu poticanja kontrakcije mišića, milovanje (engl. brushing) kako bi se potaknula senzorička osviještenost mišića, pritisak i masaže za opuštanje napetosti, pa i tehnike koje uključuju stimulaciju hladnim i toplim objektima te mnoge druge.
Kombinacija ovih dviju metoda može značajno doprinijeti razvoju oromotoričkih sposobnosti i posljedično pozitivno utjecati na cjelokupni djetetov rast i razvoj.
Naravno, opisane metode intervencije ne predstavljaju idealnu intervenciju za sve oblike disfagija, ali mogu biti korisne u poticanju oromotoričkog razvoja. Više o disfagijama i njihovoj klasifikaciji pročitajte u našim člancima Disfagija i Što je disfagija?
IZVORI:
Li, L., Liu, L., Chen, F., & Huang, L. (2022). Clinical effects of oral motor intervention combined with non-nutritive sucking on oral feeding in preterm infants with dysphagia. Jornal de Pediatria, 98, 635-640.
Kim, M. K., & Kim, D. J. (2018). Effects of Oral Stimulation Intervention in Newborn Babies with Cri du Chat Syndrome: Single‐Subject Research Design. Occupational Therapy International, 2018(1), 6573508.
